Danas smo na hrvatskom čitali Tibula. Pisma "Deliji". Oov je moje (i Antoniino, djelomično) tumačenje pjesme:
Znači, pjesnik prvo žali za starim danima kad je vladao Saturn, bez obzira na to šta on nije živio kad je on vladao. Žali se na vladavinu Jupitera, Saturnovog sina. Zatim se prebacuje na novu temu gdje se obraća Deliji i govori joj da ostane čista (u našem prijevodu: da ostane djevica, jer kad je on ne može imat, zašto bi netko drugi?).
"Tad bi ja banuo k tebi, ti ni slutila ne bi"
Govori joj da je čuva starica pomna, ali i da ona pričeka dok starica ne zaspe kako bi on mogao doć i po....(cenzura) .. je. Mislim, stvarno! Na kraju joj još kaže: "Bila kakva da bila, rasutih vlasi i bosa, k meni Delija, oj u taj poteci mi čas", to jest, briga njega je li ona lipa ili ružna, on sad želi nekoga po (cenzura opet)..... i oće nju. 
I onda nama govore da smo bezobrazni i šta ti ja znam...
Pffff... a on mi je neki rimski pjesnik.... eto, šta reć...
Osim toga, danas me Dujma uvatila da joj prevodim rečenice s engleskog. Tome mi čita iz vježbenice, a ja prevodim na engleski. Koja zbrljoza...
i pisala sam po starkama. neću sad napisat šta, jer bi opet bilo cenzure.... pa...
I tako... osim toga , sad se užasno dosađivam i pokušavam nać neku zanimaciju, al očito ne ide...
Bok! 
Ana
Post je objavljen 28.04.2008. u 14:46 sati.