Evo me, natrag...
NAPOKON
Izludila sam bez interneta...
Mnogo toga se dogodilo u tako kratkom periodu. Tko bi rekao da se osoba može tako drastično promijeniti u tako kratkom roku?
"Promijenila si se." - rečenica koju slušam svaki dan od meni bliskih osoba.
Kažu mi da sam ozbiljnija, mirnija, drugačija... I polako shvaćam da govore istinu. Nisam više ista. Nisam više ona hiperaktivna i uvijek nasmijana osoba.
Čak sam prestala i pušit. Postala sam previše odgovorna, previše razmišljam o svemu. Ne znam ni sviđam li se više sama sebi.
Postala sam punoljetna.
Svi očekuju mnogo od te punoljetnosti, a zapravo se puno i ne promijeni. Ali u meni se nešto prelomilo tog dana. Možda je to samo slučajnost...
Imam nekog, imam nešto, ali osjećam da to nije to, nema onog nečeg. Znam da je to jako zbunjujuća rečenica ali ne znam kako bi se drugačije izrazila.
Između nas nešto fali.
Fali mi moj princ, konj, ili kako god. On jednostavno nije 007. I nitko nikada neće biti.
On je tu.
Došao je sinoć. I znam da neću moći izbjeći da ga vidim. Danas, sutra, prekosutra... I zato sam s ovim jadnim dečkom. Jer ne mogu podnjeti da sam sama kada je ON tu...
Čitala sam njegove poruke, dok smo još bili skupa. Primjetila sam kako je u početku bio divan, pažljiv... Ali ne.
Neću plakati za prolivenim mlijekom.
Gotovo.
Post je objavljen 28.04.2008. u 11:37 sati.