Znam da je tu. Čujem korake. Znam da su njegovi. Evo ga. Tu je. Osjetim njegovu prisutnost. Osjećam njegov dah na ramenu. Moram se okrenuti. Ne vidim ga, no, znam da je tu. Osjetim njegove ruke oko mene. Osjećam blizinu njegova lica. Evo, sad će...
"Sandra!! Pa do kada ti misliš spavati!!! Prošlo je već pola dana!!!! Diži se više iz toga kreveta!!!"
"Baš lijepo buđenje. Hvala mama. Zbilja mi uvijek uljepšaš dan." - mislila je u sebi Sandra.
Sandrina majka je izišla iz sobe, a ona je samo ostala ležati gledajući bijele oblake kako umorno klize po nebu. Opet ga je sanjala. I bila je toga svjesna. To je već bio sigurno stoti put. I uvijek jedno te isto. Znala je ona dobro koga to sanja, makar mu u snovima nikad nije vidjela lice.
Mrzovoljno je ustala iz kreveta.
"To je bolesno. Kako to da ga baš sanjam svaku noć?!? Mislim sviđa se on meni i sve to,...Ali ovo je pretjerano. Ti snovi me samo još više rastužuju, kao da mi nije dovoljno što znam da vjerojatno nikad ništa neće ni biti između nas."
Razmišljala je Sandra oblačeći se. Ništa joj nije bilo jasno. Bila je potpuno zbunjena. Ne da ju je smetalo što sanja tako lijepe snove, nego jednostano nije htjela kroz snove živjeti nešto što u realnosti vjerojatno nikada neće biti moguće.

Bilo ju je sram ikome o tome govoriti. Kada bi ga sretala u školi ne bi ga mogla ni pogledati. Kao da je živjela dva života. I to ju je ubijalo.
Molila je da ovaj užas prestane. Molila je da ne sanja nerealno, makar bi to sigurno mnogi htjeli.
Svaku noć bi sa strahom išla spavati. A svako jutro bi se budila razočarana. Razočarana sobom i svojim životom. Razočarana svojom nemoći.
Dva života. Dupla nevolja. Duplo razočaranje. Dvije suprotnosti, dva nemira. Čemu to?
To se i Sandra još i danas pita. Prošlo je već pola godine, a ona nije našla ni razlog ni rješenje. Naučila se tako živjeti. Ne zna da li je to uopće dobro.
Što da radi? Ne znam ni ja. Može samo čekati. Može samo čekati novi dan da vidi što on nosi.
Ovo je još jedna priča. Volim pisati priče jer mogu, ali i ne moraju biti istinite, a uvijek nose istu poruku.
pozdrav
Post je objavljen 28.04.2008. u 11:32 sati.