Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/virtuela

Marketing

Majstor i Virtuela

Image Hosted by ImageShack.us

Tihanina cimerica Lucka strašno vole muškarce u uniformama, ali Pavelovu fotku joj ne dam jerbo je on MOJ čuvar i meni (plus milijunskom susjedstvu) je ostavio poručicu: tko, što i gdje će patrolirati.
Inače, uniforme me baš ne pale. Pilotske nisu loše, a ni one admiralske nisu za bacit'; Franjo je bio baš sladak u onoj bijeloj odorici!
Osobno ipak preferiram muškarce-majstore. Kad pored mene prođe Žika u radničkom overolu, sa zidarskom olovkom iza uha, čekićem, bušilicom i testerom u ruci, vaser vagom zakačenom o kaiš odostraga, ja sva protrnem i uzdrhtim! Nekima imponiraju pjesnici, nekima intelektualci, nekima generali, kuhari, astronauti, krotitelji lavova, široka je kapa nebeska, ja ljubim majstore! Kad mi snažnim i mišićavim rukama uglavi raštimanu zahodsku dasku ili objesi policu u špajz, ja bih se mam prokreirala!
Ne tražim mnogo.

A to vam pričam zato što sam večeras nosila neki rashodovani namještaj u podrum. Šteta je baciti, a u stanu nema mjesta - poslić koji je u prethodnom mileniju trebao obaviti Lenji Pajo, ali ako ću njega čekati, s rashodovanim namještajem ću se sudarati do sljedećeg milenija. A s obzirom da Pajo dobije muskufiber ako podigne išta teže od paketića vakumirane kave (20 deka), rekoh, 'ajde da odnesem.

U podrumu super iznenađenje - oko pedesetak mamut kartonskih kutija koje su preostale od posljednje selidbe, a koje manijak nije dao baciti kada je bilo vrijeme, tj. kada su taj posao mogli obaviti profi-dečki koji su nas selili. Kao, trebaće.

Trebaće jedino kad se njega poželim ratosiljati u tranširanim dijelovima po svim stranama svijeta.

I tako, u gluho doba noći nosim jebene kutije do obližnjeg kontejnera za papir, prljava sam, musava i jadna, a kako sam baš danaske završila s čitanjem neke mitologije, pukne me spoznaja da su me zapravo kaznili bogovi za hubris što sam se rastavila od Daćkovog oca, majstora i praktičara. Pajo je Kazna Božja.

Spoznaja dođe kad joj se najmanje nadaš.

K'o onaj tip u Andrej Rubljovu što je tražio glinu za zvono pa upao u najdublje blato da je nađe.


Post je objavljen 27.04.2008. u 23:50 sati.