Dali ste se ikada dovoljno dugo zagledali u ogledalo...u tu staklenu površinu i pomislili za sebe:“ lice pomireno sa sudbinom“.
Kada svijeće lagano trepere u vašoj sobi, a mjesec nježno prodire kroz bijele zavjese dali zaplačete....jer onaj kojeg želite nije tu...pored vas. Tijelo je umorno....prazno.. bez ijednog dodira. Dali vas zaboli svaka sekunda koja prolazi u čežnji, u neumoljivoj želji dok gledate kroz prozor i nadate se...da doći će...ovaj put...
Post je objavljen 27.04.2008. u 23:09 sati.