evo ja se vratila iz dubrovnika...bilo je prejebeno...fakat sam bez rijeci,nesto predivno i neopsivo,ti pogledi,nešto savršeno...
Sve u svemu bilo je jako zanimljivo,ni malo dosadno,hrana je bila fenomenalna (mislim da ce mi falit), i jako su se trudili svi u hotelu da nam ugode i da uzivamo...ono...skroz...prvi dan (mislim da je bio,vise se ne sjecam) otisli smo na zidine dubrovnika...predivno...i ta visina i da se useres...dobis svo to strahopostovanje prema svemu sto je na ovoj zemlji...od tamo se vidi otvoreno more i sve to seze dok ti pogled ne pukne, a onda se osjecas tako malo i bespomocno, izgubljeno u svoj toj kolicini te predivne vode, a ono mjesto gdje je pogled puko je savrseno ravna crta...gdje se voda i nebo spajaju...i tako smo gledale zalazak sunca (al smo morale otici prije negoli je zaslo) i sve to tamo onako lijepo, osjetis svaku tu zraku sunca na sebi,i gledas s tih visina more, dolje kako nabija o stijene koje se nedaju. i pitam se hoce li to divlje, a opet elegantno i graciozno more odnjeti tu obalu, negdje ju odbaciti...ta obala, stjene, izgledale su tako ozbiljno, dok se more vraski trudilo da ju odnese, ali ocito nije toliko snazno.predzadnji dan, u petak, isle smo u cavtat...inace nismo morale placati kartu za bus(sve nam je u gradu bilo otvoreno, iako smo to malo prekasno shvatile), ali ovo je bilo van grada pa nas je karta za tam i sim dosla 24 kune za svaku...uglavnom bus nas je popeo na liticu, a ono dolje pogledam rupetina...rupetina...ajme...a ono pogled opet pukne i tako se osjecam posramljeno i jadno...vidi se ama bas sve...otok skoro cijeli...i opet ona savrseno ravna crta gdje more ljubi nebo...i toliko je ogromno i da ga se nemres nagledat i primjetila sam da nit jednom nista nije izronilo oz njega...ocekivala sam mozda kojeg psica ili dupina...a ono nita...ko staklo...nitko nebi reko da ispod netko zivi...onda smo napokon stigli u cavtat, pocelo je dobrano puhat...i kroz cijelu obalu (uzivsenu, dolje onako omanja litica) protezala se neka cestica za setnju. opet mi je pogled pucao.na kraju nisam mogla odoljet a da svoje noge ne prosecem po onim stjenama sto su se protezale dolje i odlucila sam sic...fakat predivno...i sjela sam i zapalila jednu s gustom, falila mi je moja kmica da podjelim tu pljugu s njom i zao mi je sto moje cure iz razreda nisu isle...da im svi ti pogledi i dozivljaji malo dusu izmjene i nadopune...da im se te stjene urezu u pamcenje, i sva ta visina...kako li je lijepo biti ptica...sigurna sam u to...isle smo i na kavu u grad...kave su fakat jeftine...dobrano smo se izule...al nije ni bitno...sve se to isplati...gdje god da sam tam stala mislila sam da je živo...i onaj kamenom poplocen grad i sve te stijene...
bus je bio najgadniji...tam i sim voznja je trajala jedan dan odprilike...zamislite sjedit u busu jedan dan!! ja sam pobrala hemeroide garant...dupe me boljelo ono skroz...sva se ukočih...
bilo je zgodnih dečkiju. Sum(rak) je prezgodan bio...nisam ga upoznala...ali ono....tek jedan pogled...dovoljno...sviro je gitaru i to ono savrseno dobro (malo precesto rabim tu rijec, al jos sam pod dojmom i pokusavam se sveg sjetit)...nije ko oni kaj se forsaju da su kao neki punkeri, metalci i kao oni znaju svirat...i tam sam nabijaju po zicama i nis ne kuzis...ni sta je ni kaj je...i kad se sjetim da sam se tak divila jednom liku iz mog kvrta kak zna svirat...on je cisto govno..ugl...da se je vratim na suma...sviro je pola puta u oba smjera i sve to bez nota (bolesno :) , lik ima vrasko pamcenje, i tako nest on svira, gunse i nes ugl...i veli njemu frend nes u zezanciji...sum raspali po labudnjem jezeru...i sad ja u polusnu mislim si nema sanse...nema jebene sanse, kad ono ovaj pocne labudje jezero na elektricnoj gitari (uzeo si je neko malo pojacalo)...ja sam ostala paf...nevjerojatno...onda je tam bio neki reper (1. povuceni kojeg sam ja ikad ''upoznala'') i poceo on svirat RHCP i pjevao je...a glas mu tako mili...onako tiho svira na akusticnu gitaru i pjeva jos tise...a glas mu predivan...ajme majko mila!!! Ugl. to su svi od zgodnih...sad idemo na one čudne...prvi je karlo (modni dizajner). on je cijelim putem mljeo...nije se gasio...ono...ja neznam od kud mu sve to...bolesno...svi oce spavat a on melje i melje...ideš đurđa!!!lik je bolestan....:) malo se ponasao pederkasto, ala neven ciganovic...tak nes...upoznala sam nekog vedrana iz preloga...fora je decko...isto tak malo pederkast, al u debelo manje od karla...fora je, slatkicki...
raska je ja mislim uzivala...i neznam jel sam joj isla na zivce...ugl rekla je da se gubim u vremenu...al stvarno sam se trudila...da se ne izgubim...
slala sam razglednice, al ih niko jos nije dobio...
uzivajte pozzdrav svim mojima i nemojima...do slusanja uz onu neku husar...mislim da je husar i pjesmu- piši,piši...tak nes...
slike cu vam stavit sutra jer mi fotic ne redi...baterija otisla..bla bla....
Post je objavljen 27.04.2008. u 22:05 sati.