Neizgovorena riječ
Tek oslonjena na usne,
Ustuknula je pred pogledom
Što bijesnim munjama sijeva.
U zakrčenim hodnicima sjećanja
Kružok neizgovorenih misli,
Stasalih za istjerivanje krotkosti.
Tijelo obrubljeno spoznajom,
Drhtajem straha odgovara.
Priviđenje sna dosanjanog
Pa zaokruženog kazaljkama sata,
i čekanja uštirkana strpljenjem
Na peronu izgubljenih nada.
Jutros je školjka odzvanjala
Nečijim moćnim koracima,
Kosa se preko ramena zatalasala,
I moje se srce, žrtvovano, na zemlju prostrlo.