Sovjetska 118. pješačka pukovnija forsira Dnjepar južno od Zaporožja – studeni 1943. godine
Situacija i zadaća 118. pješačke pukovnije
Do polovice listopada 1943. godine sovjetske postrojbe uspjele su zauzeti njemački mostobran na istočnoj obali rijeke Dnjepar u području Zaporožja. Sjeverno od Zaporožja u području Novog Kičkasa, postrojbe sovjetske 6. armije iz pokreta (nasilni prijelaz) uspjele su zauzeti dva manja mostobrana na zapadnoj (desnoj, protivničkoj) obali. Pokušaj sovjetskih postrojbi u povezivanju ovih mostobrana propao je, pa je sovjetsko zapovjedništvo odlučilo da sovjetske postrojbe odmah počnu s pripravama za forsiranje rijeke Dnjepar u području južno od Zaporožja na odsjeku prijelaza Razumovka – Kanevski. Sovjetska 333. pješačka divizija iz sastava sovjetske 6. armije sukladno Planu priprava prebačena je iz područja sjeverno od Zaporožja na južni odsjek Razumovka – Kanevski i do 20. listopada tu zauzela crtu obrane koja se protezala smjerom Balabino - Kušugumovka. Sve tri pješačke pukovnije 333. pješačke divizije (118., 128. i 138.) izbacile su na svoj prednji kraj svoja bojna osiguranja s temeljnim zadaćama sprječavanja njemačkih izviđača u izvidima obale, te motrenje njemačkih položaja i vatrenih sustava na desnoj obali. Nadnevka 14. studenog zapovjednik divizije dobio je zadaću od zapovjednika armije da se pripremi za forsiranje u zoni kota 32 – Aleksejevski. Zapovjednik divizije odmah je stao proučavati značajke rijeke Dnjepra u svojoj zoni, a istodobno je tražio i podatke o protivničkim postrojbama na desnoj obali. Nakon proučavanja i shvaćanja zadaće zapovjednik 333. pješačke divizije grneral bojnik M. A. Golosko odlučio je forsirati Dnjepar u tri vala, odnosno po pukovnijama. Nakon te odluke pukovnije su dobile slijedeće zadaće: 118. pješačka pukovnija, kao postrojba s najbogatijim bojnim iskustvom, trebala je prva početi forsiranje Dnjepra na odsjeku kota 32 – kota 44, a zadaća joj je bila zauzeti crtu uvala Kanevska – Kanevski, a potom razviti uspjeh, te omogućiti iskrcavanje ostalih pukovnija divizije. Po iskrcavanju 128. pješačke pukovnije 118. pješačka pukovnija trebala je produžiti napredovanje i zauzeti crtu jaruga Nižnja Hortica – sjeverozapadni rub Nove Fedorovke. Otok Kanevski pukovnija je trebala zauzeti NKO (ne kasnije od) 210025STU1943. Za izvršenje zadaće pukovnija je ojačana PT lovačkim divizijunom iz divizijske topničke pukovnije i pionirskom bojnom divizije (borbeni inženjerci); 128. pješačka pukovnija trebala je u forsiranje krenuti u drugom valu odmah iza 118. pješačke pukovnije i na desnoj obali razviti se iza 118. pješačke pukovnije i to na njezinom lijevom krilu, zauzeti Aleksejevski i tako osiguravati lijevo krilo 333. pješačke divizije; 138. pješačka divizija u forsiranje je trebala krenuti u trećem valu divizije odmah nakon 128. pješačke pukovnije i na desnoj obali trebala se razviti iza desnog krila 118. pješačke pukovnije nastupajući smjerom prema uzvišenju +2,7. Na Athumanunhovoj sličici shematski je prikazana borba za proširenje mostobrana s ključnim elementima bojnog složaja koje je Athumanunh nacrtao i napisao na samo njemu svojstven način, a da bi se lakše razumjelo što se dešava na drugoj obali nakon iskrcavanja prvog vala desanta.
Post je objavljen 27.04.2008. u 10:12 sati.