Svi se mi skrivamo iza maske koju nije lako razbiti... Nečija je maska osmijeh, nečija suze, a nečija su riječi, možda i najsnažnija maska.
..što se ispod krije? Tuga? osamljenost? nemogućnost suočavanja s vlastitim problemima? nemogućnost suočavanja sa samim sobom?
Razapeti na križu svakodnevice Maska je jedini izlaz.
Priznajem, često se skrivam iza Maske, bojim se izreći svoje "prave" osjećaje, "prave" misli... bojim se biti osuđena. Pokužavam izbjeći pitanja na koja ne žalim odgovoriti, a tako silno želim znati odgovore... zašto? kako?
Nikad me u životu nisu nečije riječi tako povrijedile kao riječi "ti si bezosjećajna" proizašle iz ustiju najbolje prijateljice. I zaista, silno se želeći suočiti i pobjediti u bitci sa svakodnevicom, na vazi razuma i osjćaja, kod mene je prevagnuo razum.. A gdje su nestali osjećaji?
Ostali su skriveni iza Maske, iza osmjeha.. iza riječiju "sve je u redu".
Na taj sam način, teži, shvatila da su zapravo riječi te koje upravljaju svijetom. Jer,što su zapravo djela? mrziti - ogovarati, voljeti - reći " VOLIM TE", sklopiti brak - reći "DA" ispred oltara, tražiti oprost - reći "OPROSTI MI", biti zahvalan - reći "HVALA TI"....
RIJEČI su dijela!
..još jedna zadaćnica...zadnja u životu...=)
Post je objavljen 26.04.2008. u 21:57 sati.