Bio je to petak kao i svaki drugi. I već je blago naginjao prema suboti. Just another ordinary day. Just another ordinary petak. Čežnje Vlatke Pokos su se ostvarile .Samo ne znam dali bi ona bila zadovoljna ovim oblačnim petkom. Meni je bilo svejedno. Pelin te ionako ne pita koji je mjesec i koja je klima. Da parafraziram Seju Saxona do kraja, pelin je bio moje proljeće i zima. Ovu večer sam se odlučio zabaviti uz neonske natpise i flourescente djevojke. Bakaga was our goal! A tamo surovi kapitalizam u svom punom sjaju. Sve nešto ulickano, poluosvjetljeno i pije vodu. Dobri stari pelin je pohranjen u desnom džepu. Odlučio sam ga odvesti na ovaj mali izlet u svijet jet seta. Malo blaži oblik jet seta. Nije mu se svidio, kao ni meni. Zvao me da izađemo van, na intimno druženje na hladnim tribinama. Na naše staro mesto. Treba je bila obučena u neku varijantu svemirskog trikoa, samo što je bila čvrsto na zemlji, nije lebdila, mada je izgledalo kao da sa svojim ubrzanim i mahinitim pokretima želi poletiti. Sve kao nešto sexy, jebozovno, a meni to sve čudno. Čuna nije pokazivala snage života. Nije mu se ni malo dopadala ova svemirka za plesnim podijem. Ekipa ju je halapljivo gledala, blicevi su prštali, odsjaj kao da se mora mreška pri zalasku sunca kada se na pučini stvori oblik vaze od sunčevog odsjaja. Ekipa je cugala pićenca svih duginih boja. Slatkasti alkohol i kiseli smješak. To je sve što sam dobio od one šugave hostese. A onda je stupila druga plesačica. Studentica medicine Ivana sa svojim performansom je neobrazovanom puku vjerodostojno približila spoj budističkog haljetka i oporog zvuka hard core tehnjave. Potom je stigla još jedna propala medicinska sestra - Selma . Selma me ubijala pogledom. Istog trena sam dobio ćunitis velikih proporcija. Crna kosa je znojem slijepljena na njeno prekrasno čisto muslimansko istočnjačko lice. Buljih u one oči. Kad je usmjerila svoj pogled na me, imao sam osjećao kao da me neko prostrijelio. Kurs njena pogleda kao da je prošao kroz mene i sada motri što se događa tamo dolje u Vlaškoj ulic, a ne u jednog mladog momka koji ne zna koji kurac uopće radi tu. Pobjegoh brže bolje van. Jer nije mi svejedno rekla bi Nina Badrić. Deja vu je jedino moguće objašnjenje. Prokleti deja vu. Već viđeno, sve sam to već vidio, prokleti deja vu, rekli bi irci iz rijeke. Oliti hrana iz belfasta.
Opet se javio moj alter ego. Sir Fan Pelin. Nije mi dao mira. Mala bočica pelina s jedne strane ramena, mali bijeli anđelčić na drugoj. Oh kako su se svađali braćo i sestre moje! A onda je anđelak dobio po pički i povukao se.
Dobra veče! Unučića crna dva molio bih
(debeloj dami u bijelom rekoh tada nježno)
(nagnula se preko kase i u svoj punoći pokazala nepregledna prostranstva Njezinog Veličanstva Dekoltea)
Pustolove što utjehu na dnu boce tražiš,
Zar drugoga izlaza nema?
Život me umorio gospo!
Kondicije nemam,
a ni marke nemam!
Marke nemam,
Nemam marke ja,
Da joj šaljem pisma ljubavna...
Ta ovo nikakav magičan napitak nije,
Već samo katalizator propasti tvoje sine odbjegli!
Gospo, naklon moj
Al s oproštenjem da kažem
Ne dođoh s uputnicom za duhovnu obnovu vamo,
Noćas mjenjam sadržaj novčarke
Noćas se ona tali u gustu crnu tekućinu što pelinom je prozvahu davnih dana!
Čovječe što te život pogazio,
Ne budi nagao...
(čuje se lomljava stakla)
O gospo, što sereš mi tu
i vodu toplu prodaješ,
Materina ti pička, što mi se sa moralnog pijadestala obraćaš,
Dodaj mi samo polić utjehe crne!
Evo, izvoli, i presudio ti dabogda!
Plati bezobzirni čovječe,
Istresi sadržaj te novčarke tvoje bijedne!
(otvorio je novčarku i okrenuo ju napoako. ali iz nje nije ništa ispadalo)
Što?Bijedniče maurski
Zar ni marke nemaš?
Plati pa drkaj!
A onda... deus ex machina...plava rotirka, bijeli auto plavim prugama, tamno plava odijela, hladne lisice i sive trajne časne sutkinje, moralna ulaštenost sudskih objekata...ostalo je povijest...
Post je objavljen 26.04.2008. u 19:06 sati.