Evo mene opet. I opet post o Crkvi. Hehe. A šta ćeš. Takav je život. Pa da krenem.
Učili mi sakramente kršćanske inicijacije pod vjeronaukom (da, idem na vjernauk). Al jedva da znam šta znači "sakramenti kršćanske inicijacije". Znam šta su sakramenti. To je ono što svaki kršćanin mora primit ak hoće bit kršćanin. Kršćanske znam isto šta je. Kršćanstvo je religija. Al problem je u trećoj riječi:"inicijacije". Pa razmišlja Sotonna šta je to. I nema pojma. Ko zna šta to znači, nek mi javi. Mislim ono, ni Bog dragi nezna šta to znači, a oni to stave u uđbenik jednog razreda! Al dobro, nek im bude. Nije im to najveća glupost koju su napravili. Ima i većih. Al da se ja maknem s naslova, jer nije to tema posta. Tema posta je jedan ulomak, i to uokvireni ulomak. Pa evo ga:
Krštenje djece?
Neki roditelji misle da ne treba krstiti djecu, nego da će ona sama, kada odrastu, odluče žele li se ili ne krstiti. Imaju li ti roditelji pravo? Ako roditelji ne bi tražili krštenje za svoje dijete, čekajući da ono postane punoljetno pa da samo odluči o tome, to bi bilo kao da stave dijete izvan kućnih vrata, očekujući da ono odluči želi li ili ne pripadati toj obitelji. Ili, takva odluka sličila bi odluci roditelja da svoje dijete ne nauči hrvatski jezik i pravila ponašanja kako bi ono, kada bude punoljetno, samo odlučilo kojiim će jezikom govoriti i koja će pravila ponašanja slijediti.
Eto. To je taj ulomak. Čista glupost. Pa evo da ja krenem objašnjavat gluposti. A ima ih jako puno. Na kraju ispadne da oni roditelji koji su mislili što bi njihovo dijete željelo kad odraste, su loše postupili. Loše postupili jer su mislili na moguće želje njihovog djteta. To je glupost.
Glupost je i ako ipak odluče nekrstit svoje dijete, to ispadne, kako u knjizi piše, kao da su stavili svoje dijete ispred kućnih vrata čekajući da dijete samo odluči želi li pripadat toj obitelji il ne. Čista glupost. Jer niko ko je barem kolko-tolko normalan ne bi stavio vlastito dijete ispred svojih kućnih vrata. "Pametni" autor to uspoređuje s krštenjem. Čovjek je bistar ko Sava. I opet kaže autor da je odluka roditelja da se dijete nekrsti, ko da svoje dijete ne nauče hrvatski, i da kad odraste da samo odluči koji će jezik govorit. Još veća glupost. Jer dijete će samo naučit hrvatski ak je okruženo ljudima koji pričaju hrvatski. Pa nije dijete glupo. A ak se ipak ispostavi da je, roditelji ga moraju naučit hrvatski ak žive u Hrvatskoj. Jer osnovna škola je obavezna, a kak će dijete u školu u Hrvatskoj ak ne zna hrvatski?? I ono što ide poslje, da dijete kad odraste samo odluči koji će jezik pričat. E i to je autor napiso ko zadnju glupost. Jer šta ako se dijete odluči preselit u, recimo naprimjer Njemačku? Ak se misli odselit moraće i radit. A neće sigurno na poslu pričat hrvatski. Isto tako, neće u Hrvatskoj pričat njemački. Dijete se ima pravo selit gdje god hoće, a ak se odseli, to znači da će izabrat i drugi jezik koji će pričat.
I današnji post je tu s razlogom. Da pokaže svijetu iz čega uči vjeronauk. I nešto novo je otktiveno. Otkrven je skriveni talent autora. A taj talent je to što autor može napisat i najobičniju rečenicu, a da ispadne glupa. Glupost je autorov skriveni talent. Nebiiiiii jaaaaaaa.......