Forsiranje Dnjepra – jesen 1943.
Da bi se lakše razumjelo o čemu to zapravo piše Athumanunh u svojoj seriji o sovjetskim pukovnijama koje forsiraju rijeku Dnjepar, Athumanunh je odlučio napisati i ovaj specijalni dodatak. Dakle, kao što je već Athumanunh prije napisao u komentaru, progoneći njemačke postrojbe potučene u Kurskoj bitci, sovjetske Armije ustrojene u Frontove (Brjanski, Centralni, Voronješki, Stepski, Jugozapadni i Južni) tijekom jeseni 1943. godine izbijaju na veliku rijeku Dnjepar (treća u Europi iza Volge i Dunava) u širokoj crti bojišnice koja iznosi oko 750 km od ušća rijeke Sož u Dnjepar do Zaporožja. U namjeri da zaustave nadiranje sovjetskih Armija (3., 7., 13., 37., 38., 40., 47., 61. i 65.) na jakoj vodenoj zaprijeki, njemačke Grupe Armija 'Jug' i 'Centar' (1. oklopna armija, 2. armija, 4. armija, 4. oklopna armija, 6. armija i 8. armija), užurbano (na brzu ruku) pokušavaju organizirati obranu na desnoj obali rijeke Dnjepar uz istodobno zadržavanje mostobrana na lijevoj obali kod Kijeva, Kremenčuga, Dnjepropetrovska i Zaporožja. U svim naseljenim mjestima njemačke postrojbe organiziraju jake OT, a sve međuprostore brane njemački automatičari, tenkovi i samovozna oružja. Pričuve se raspoređuju na raskršćima putova koji vode prema rijeci. Kako bi spriječili njemačko organiziranje iza jake zaprijeke, sovjetski zapovjednici kreću u forsiranja iz pokreta i poradi toga rabe priručna sredstva za prijelaz rijeke (prazne bačve, gume, snopove granja, balvane, razne čamce …) koje im tu prikupljaju partizanske postrojbe i lokalno stanovništvo, a ustrojbena pontonska i amfibijska sredstva stići će tek naknadno za druge bojne ešalone tih Armija. Dakle, prijelaz preko rijeke 'na leđima njemačkih postrojbi' prva pokušava sovjetska 13. armija nastupajući na lijevom krilu Centralnog Fronta i to joj uspijeva kod Kijeva 22. rujna 1943. Na desnom krilu istog Fronta forsiranje uspijeva i sovjetskim 61. i 65. armiji 16. listopada 1943. kod Loeva. Prvi pokušaj forsiranja sovjetske 38. armije propada, ali uspijeva drugi 26. rujna 1943. kod Novopetrovca. Sovjetska 3. oklopna armija, a za njom i 40. i 47. armija isto to rade kod Velikog Bukrina, ali pokušaji da povežu svoje mostobrane propadaju. Iz sastava Stepskog Fronta 7. armija 25. rujna uspijeva kod Kremenčuga, a potom i 37. armija kod Mišurin Roga. Ove dvije sovjetske armije uspjele su čak i proširiti svoje mostobrane, ali u pokušaju da ih spoje nisu uspjele. Armije Jugozapadnog Fronta, o kojima i trenutno piše Athumanunh, uspjele su lijevim krilom priječi kod Donjopetrovska, a desnim krilom kod Zaporožja. Što bi na kraju zapravo i bio cilj Athumanunhovog pisanja o tim događajima? Naime, Athumanunh zorno prikazuje da obije strane imaju djelomične uspjehe. Naime, njemačke postrojbe provele su velika rušenja prometnica i ostale infrastrukture tijekom povlačenja i time otežale sovjetskim postrojbama brzi dotur toliko potrebitih formacijskih pontonirskih i amfibijskih sredstava za prijelaz. Sovjetske postrojbe znaju da pod svaku cijenu moraju spriječiti njemačke postrojbe da se organiziraju na desnoj obali, jer tada bi sve to moglo biti puno komplicirano vojnički gledano, pa jure preko rijeke kako god znaju i mogu bez obzira što ih njihove postrojbe borbene potpore i opskrbe ne mogu pratiti u tim prijelazima na 'njemačkim leđima'. Nadalje, svi pokušaji da povežu zauzete mostobrane sovjetskim postrojbama pada u vodu upravo poradi toga što za njima ne mogu toliko potrebite postrojbe borbene potpore i opskrbe, a na drugoj strani izuzetna upornost njemačkih postrojbi da bace sovjetske natrag u vodu redom propada usprkos silnim naporima koje ulažu njemački vojnici koji već polako osjećaju borbeni zamor i nedostaju im svježe pričuve. Dakako, tko zna kako bi sve to završilo po Sovjete da se u sve nisu umiješali i ukrajinski partizani koji su doista hrabro napadali i ometali njemačke postrojbe i njihove pričuve koje su hitale prema obali Dnjepra, a na drugoj strani sovjetske postrojbe su znalački dovodili do najpogodnijih mjesta prijelaza, prikupljali im sredstva za prijelaz i još ih upozoravali na njemačke pokrete i bojni raspored. Na kraju na Athumanunhovoj sličici shematski je prikaz opće situacije na tom području, odnosno na 750 km bojišnice gdje su se sudarile njemačke Grupe Armija i sovjetski Frontovi. Dolje na samom dnu sličice zvjezdicom je prikazano mjesto koje je u svojoj seriji postova Athumanunh opisivao tijekom forsiranja rijeke Dnjepar, a vidljivo je da je to samo maleni dio te doista velike bojišnice Istočnog ratišta 2. Svjetskog rata.
Post je objavljen 26.04.2008. u 14:46 sati.