Ležim u krevetu...
Mrak je zavladao mojon sobon...
Jedino što se čuje...
Je lgana glazba koa ispunjuje prostoriju...
i odjednom glavom mi prođe misao...
Zašto živin???
Zašto živin kad me neko iz dana u dan ubia u pojam?
Zašto živin kad mi neko iz dana u dan ne da mira?
Zašto živin kad neman sreće?
Zašto živim kad imam osjećaj da padam prema dnu?
Zašto???
A valjda zato...
... Što me netko treba...(nevirujen da me neko treba)
... Što me ne(i)ko voli...
Valjda zato što ja još svoj zadatak u životu nisan ispunila...
Jer tek kad ispunin zadano otići ću...
A kada???
To zna samo Bog...
Jer naumio je nešto učiniti sa mnom...
A šta to? Otkrivan svakin novin danon...
Jer vjerojatno želi da se sada borim...
A kasnije uživan...
Ali kako god bilo...
Znam da ne smijen odustat...
I neću...
A zašto???
Jer moran živt:
... U inat svima koi me mrze...
... U inat svima koi žele da padnen...
... U inat svon zlu na ovon svitu...
jer moran živt:
... za svou obitelj...
... za svoe prijatelje...koe nean..
... za svoju budučnost...
... za sve koji me vole...(a to je samo moa obitelj)
Jer morab završiti ono što sam započela...
A šta je to???
Ovaj život koji mi je Bog podario...
Ali moj život je onakav kakav i je..(jadan,ali sta se mora mora se)
I zato HVALA MU... (na podarenom zivotu)
I zato ŽIVIN i dalje...
E sad da znate: «trpit će te me i dalje, a kako je krenulo jooš dugo...»
hm... i zašto onda??? :P
Post je objavljen 26.04.2008. u 14:32 sati.