Koliko je riječi potrebno
da se opišu osjećaji tuge,
jer ovih dana ne poznajem
osjećaje druge,
iznutra me nešto lagano jede
i nemam ništa osim osobne bijede,
tužna sam i previše,
a ne želim biti tužna više,
želim malo pažnje i toplih riječi
treba mi smijeh da me izliječi
jer meni se stalno plače,
borim se, vjerujte,
ali to je od mene jače.
Trebam samo malo tebe
uz sebe
da me suza u grlu ne grebe,
teško mi je ovih dana,
strašno sam usamljena.
Koliko će ova pjesma biti duga,
eto tolika je i moja tuga,
u mislima samo oblaci i kiša
najdraža pjesma sve je tiša,
vesele boje sve su tamnije
ništa me ne raduje.
Priznajem da sam tužna jako
a ja osjećaje svoje ne odajem olako,
ne želim pričati nikome
o tome,
ali najgore od svega toga
je to što i nemam nikoga.
Da li da se za sebe molim,
a nisam vjernik
i u tišini sve prebolim,
da li da u sebi nađem snagu
i pošaljem sve kvragu?
Ne!
Neću odustati.
I dalje ću se boriti.
Sretno ću živjeti.
I disati.
Nešto veselije pisati!
Post je objavljen 26.04.2008. u 13:15 sati.