Čitam CamuSartre - priču o jednom prijateljstvu i njegovom kraju.
Čitam, prvenstveno novine, naravno, hoćete redom?
- Le Pen kaže da su plinske komore za njega povijesni detalj
- Segolene Royal kaže da je Sarkozy govorio monstruoznosti o sekularizmu (pa mi je žao da ne idem više na faks, na predavanja od prof. Smrkea koji bi se s još većim gnjevom obrušio na njegove izjave i ljubljene papinskog prstena)
- Sanader poručuje SDPu da se riješi svoji pašalića kao što se on, Sanader, riješio. Razmišljam, sada, na glas, možda je dobra stvar što HDZ ne postoji, što postoji samo Sanader, ali vrag da ih nosi, uvijek se netko pojavi, neki novi Tuđman, Sanader, Kalmeta....
- riža je ne znam koliko puta skuplja a 3 milijarde ljudi živi od nje
- nakon ove teške godine čeka nas još teža godina
- Đurđa Adlešić riješava stoljetni problem administracije (pokušavam razmišljati kako bi se to moglo ali zaspim)
- čitam sjajan članak od Karmen Lončarek o f(l)ašizmu i šaljem poruke
- čitam tvoj mail
- čitam Ademiju napakovati (samo naslov i prvih par riječi - sve je poznato)
- na stolu imam hrpu knjiga koju uglavnom ne čitam (riječnik, Women men and society, Nova socijaldemokracija, Ustvarjanje antipolitike, Jaz ti me mi, Od ženskih študij k feministični teoriji, Representing women, Seksizem v vsakdanjem življenju etc).
Kažeš svi intelektualci su se smrzli. Indukcija? Dedukcija?
Ne volim ja te riječi. Pogotovo ovdje.
Futur izgubljeni... Prošlo ponovljeno vrijeme... (to ja citiram Karmen Lončarek).
Imam jedan nesporazum za vratom.
Što se mene tiče sve je ovo halucinante i sve su ovo monstruosité.
Nisam dovoljno pametna da bih bila Sartre, nisam dovoljno hrabra da bih bila Camus.
Over&out.
Post je objavljen 26.04.2008. u 11:37 sati.