Kako se osjećate kad dođete u neki trgovački centar pa vas posluži prodavačica koja se čini više mrtva nego živa… Hm!

Nedavno se na kasi tako nekako osjeti gospođa isprid mene pa prigovori prodavačici i još joj reče: ''Niste me ni upitali imam li vašu karticu, a to vam je dužnost…''
Jadna prodavačica možda sa sto svojih briga nastojala je ugoditi čangrizavoj gospođi koja je imala još nekih čudnih zahtjeva…
I mislin… da je šef ovdje i on bi da za pravo kupcu tj. čangizavoj gospođi, a ukorio bi prodavačicu.
Pomislit ćete – pa naravno. Prodavačica triba bit življa, okretnija, kakvo prinemaganje, koga zanimaju njene brige kod kuće, njena bolna leđa, njena dica koja su se gladna vratila iz škole a mama na poslu, njena mizerna plaća, muž koji je ne razumije… itd.

A Bože moj, svak ima svojih problema, al neće s njima opterećivat druge – reći će šef, reći će kupac, reći će ljudi…
…..
U redu.
Uzmimo to sad kao prispodobu.
I mi krščćani imamo Jednog Gospodara, recimo – 'šefa' – Boga…
A ima on nešto zajedničko s ovim gospodarima zemaljskim:
Htio bi da svoju vjeru radosno svjedočimo –
A ne kao da smo - 'ni živi ni mrtvi' … poluživi…
A koga zanima takva Istina 'poluživih kršćana'…
Bolje je i ne navještati nego je navještati s licem više mrtvim nego živim
A ima On i nešto bitno različito od zemaljskih gospodara:
Njega zanima svaka naša briga, svaki jad, svaka suza, svaki uzdah…
I ništa baš ništa neće ostati neplaćeno. Baš ništa.
Samo – ne triba bit zabrinut šta će čangrizavi ljudi oko nas reć…
Post je objavljen 26.04.2008. u 11:24 sati.