Marketing
Povijest japanskog animiranog filma ( III.dio )
Treća generacija ( Toei/Muši studiji )
Nakon smirivanja situacije, Japan se našao u post-ratnom vremenu koje će kasnije biti smatrano početkom ekonomskog uspona više nego oporavka od razaranja. Kinezi, koji su tijekom rata proizveli zapaženi film „Kraljica Željezna Lepeza“ preduhitrili su Japance u boji kratkometražnim filmom „Zašto je vrana odjevena crno“( 1956 ). Autori ( opet se radi o braći Wang ) su se s ovim filmom čak probili do Filmskog festivala u Veneciji što je interesantno s povijesnog stajališta budući da će kineska kultura nedugo nakon toga biti udarena Mao Ce-Tungovom Kulturalnom Revolucijom.
Ipak, Japan je proizveo prvi dugometražni anime. Radi se o „Priči Bijele Otrovnice“ (1958 ) koju je proizveo novi studio „Toei“. Zanimljivo je da se radi o jednom od najvećih i najskupljih projekata za to doba u animaciji. Film se snimao dvije godine i na njemu je radilo preko 13 500 ljudi i smatra se tadašnjim vrhuncem animacije. Film nije prošao bez kontroverzi: priča je bila bazirana na kineskoj legendi i interpretirana je kao pokušaj pomirenja s mrskim neprijateljima. Amerikanci su film pustili u distribuciju bez ijednog spominjanja japanskog imena kao autora, iako je film dobio pozitivne kritike na festivalu u Veneciji 1959 godine ( američka je distribucija bila 1960, više od desetljeća nakon završetka Drugog svjetskog rata ). Usprkos svemu, Toei je postao svojevrsni Disney istoka, što nije bilo teško obzirom na zanimljive komercijalne pristupe koje je uveo u svojoj produkciji. Animatori u Toei-u bili su ohrabrivani da svojim idejama doprinesu ekonomskoj politici tvrtke, što je dalo maha eksperimentalnom radu. Među autorima koji su radili za Toei se u prvome redu spominje „Walt Disney Istoka“ Hajao Mijazaki koji svojim karakterističnim stilom i pacifističkim filmovima danas slovi kao jedan od najutjecajnijih autora anime. Joiči Kotabe radio je zajedno s Mijazakijem na mnogim filmovima, ali se uskoro pridružio tvrtki za igračke Nintendo, koji je kasnije svojim elektroničkim konzolama za igre i ekonomijom „third party game developmenta“ ojačao prodor anime serijala na zapad. Toei je nekim svojim serijalima pokazao put nečem što će kasnije postati svojevrsni pod-žanrovi japanskog animiranog filma, u prvome redu takozvani „mecha“.
Toei je vrlo brzo krenuo svojim putem i maknuo se od Disneyevog, često infantilnog, svijeta te krenuo u svoje vlastite dramaturgije. Prvi anime ove „nove škole“ smatra se „Mali Princ sa Sjevera“ ( 1968 ) Isaje Takahate. Ovaj film o malenom ribaru Sjeverne Europe bio je napravljen pod žestokim utjecajem revolucionarnih ideja i studentskih prosvjeda tadašnjeg doba, na koje će se japanski i kasnije pozivati ( „Akira“ ) . Usprkos slabom utršku, danas se smatra jednim od najvažnijih filmova u japanskoj povijesti animacije. Danas Toei ostaje vodeći studij za animaciju, a neke od njegovih serija smo imali prilike vidjeti i u hrvatskoj sinkronizaciji ( „Muppet Bebe“, „Mjesečeva Ratnica“).
Ali Toei nije jedini studij koji je obilježio post-ratno doba. Njihov najveći konkurent nalazi se iza imena Muši ( nazvan prema slovu u imenu njegova osnivača- Osame Tezuka. Ovaj crtač stripova ( mange ) je uveo karakteristične, goleme oči koje su postale zaštitni znak japanskog animiranog filma. Pod utjecajem Fleischera ( „Betty Boop“ ) i Disneya ( „Mickey Mouse“) smatran je „ocem animea“ radi svojih serijala „Kimba, Bijeli Lav“ ( 1960 ) i „Astro Boy“ (1963). Iako ga je za godinu dana preduhitrio „Otogi Manga Kalendar“ ( 1962 ) , „Astro Boy“ je u svakom slučaju prvi veliki televizijski anime serijal. Treba uzeti u obzir da je „Otogi Manga Kalendar“ bio tek polu-animirana dokumentarna serija i nije imala velik utjecaj u povijesti animacije, u svakom slučaju ne kao „Astro Boy“. Njegov uspjeh dao je zamaha studiju te su dolazile serije koje su obilježile generaciju poput „Gigantora“ (1963 ) te „Brzinskog Trkača“ ( 1967 ). Radi utjecaja svoje tehnike u stripu koja je imitirala pokret, dobio je ponudu Stanleya Kubricka da bude umjetnički direktor „2001:Odiseje u svemiru“ ali je morao odbiti radi poslovnih narudžbi. Njegov serijal „Princezin vitez“ (1967) dobio je golemu popularnost u Brazilu a smatra se prvim anime serijalom u boji. Stil Tezuke i njegova hiperprodukcija dovela je do formiranja kasnijih pod-žanrova, u prvome redu već rečeni „Gigantor“ postao je prvi „mecha“ anime. Usprkos svojoj koncentraciji na dječje filmove, Tezuka je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća napravio i dvije ekranizacije s erotskim elementima: „Tisuću i jedna noć“ ( 1969 ) i „Kleopatra“ ( 1970 ).
Post je objavljen 25.04.2008. u 21:05 sati.