Kao i Lipu Mare, a vjerujem i hrpe drugih žena i mene opalilo po kilama.
Neki dan, nakon šetnje sa Vitom tj ja sam hodala, a njega nosila u naručju (ima barem 15 kg) jer po novom dečko baš ne bi hodao na putu iz jaslica do doma., stanem na vagu i zamalo padnem s nje od šoka. Imala sam 1,5-2 kg više nego uobičajeno 
(a moje uobičajeno je ohoho iznad onog što bi bilo odgovarajuće na moju viisnu). Pa si mislim - pa dobro kako, šetnje sa Vitom, trčanje za njim po igralištu, sagnem se i dignem po nešto sa poda ne znam ni sama koliko puta, stlano nešto al zapravo ništa, uobičajene radnje, daleko manje od fizičke aktivnosti koja bi trebala s obzirom na uredski posao.
Kako sam hrpe strogih dijeta odavno apsolvirala (o čemu postoji post negdje u arhivi) pa i shvatila da dok se ne promijeni kompletan režim prehrane, ništa od skinutih kila .
Nije meni do nekog drastičnog skidanja kila, možda me jednom opet primi volja (samo želja nije dovoljna) ali iznad ovog stvarno ne smijem 
.
Pa sam odmah drugi dan napravila tablicu u koju upisujem baš svaki zalogaj. Razvrstano po grupama namirnica. I odmah se vidi gdje je problem, previše kruha, slatkog , općenito ugljikohidrata, rubrika voće je prazna (oduvijek jedem malo voća, možda me uhvati tjedan dana, pa onda opet dugo ništa ne znam zašto, a doma su uvijek barem 2 vrste voće), povrća dovoljno, mesa optimalno, mliječnog premalo.
Pa kad čovjek zapisuje, odmah postaje svjesniji,tako da neće uzeti štangicu čokolade ako je taj dan već pojeo kolač, sladoled , keks , puding ili nešto slatko. Jer štanigca po štangica, pa se nabere, kao i šnite kruha ili peciva.
Nakon samo 3 dana svjesnog prehranjivanja, na vagi je 1 kg manje.
Post je objavljen 25.04.2008. u 20:48 sati.