Kapetane mojih snova, ustajmo od stola, dosta smo pili šarene čajeve koje je stvarala svjetlost kroz oslikane prozore.
Ne, nemojmo više stajati samo ovdje i samo sada, trebam malo friškog zraka, ne samo onog iz tetrapaka, sprešanog, utabanog...zrak se sada prodaje u malim količinama...s cjevčicama ga udišeš...onaj zrak naše intime, stvorene jedne noći, one naše nevjerojatno nabijene noći...ma nismo se ni dotakli rukama ,nismo se ni vidjeli, ali smo opstali u jednini.
Kapetane pusti me da sanjam među klasjem zagasito žute boje...dođi!
Dok ću ja udisati otkucaje žita, ti mi pričaj o svemu što nikada nisi želio dijeliti, ne budi više sam kada imaš samu mene...ne smij se mom sramu i mojoj čistoći pokreta, iako su nalik zavodničkim, damskim, iskusnim pokretima uvjeravam te ''ja sam od nikog voljena''
I kapetane nemojmo se sada otisnuti na modro more i piti rum iz drvenih lončića...ne da mi se krenuti u potrage za izgubljenim blagom...ostani da iskopamo blago u našim danima.
Ne može vrijediti manje...o ne, to zasigurno ne!
Kapetane skini odoru i pokaži mi što kriješ ispod lažnog poveza...zar je tamo kozmološko oko ?Što se krije ispod tvoje kože, tvog krvavog mesa ispod tvojih kostiju sastavljenih po shematskom prikazu davno zacrtanom na granici paralelnih svjetova stvaraoca?
Što ostane kada istrune ud na mrtvacu u zemlji?
Ostane li zbilja samo onaj duh koji je nekada održavao tijelo da stoji uspravno samim time i taj ud?
K vragu!
Kapetane nauči me o životu...ja se još uvijek bojim ljudi s dvostrukim redom zuba, papcima i dugim noktima...bojim se da me ne uhvati jedan od onih koji se prilijepi uz ženu, koji je proždire .Koji jebe svoj prolaz kroz tijelo, mozak, dušu, a onda se ponovno dijeli.
Partenogenično vjenčanje...o ne, ne želim da me dohvati, jedan s valovitom lubanjom...kapetane povedi me dalje...
Kapetane ovi su dani izostavili kišu kojoj se ja uvijek rado prepuštam...ne dopusti da ostane na tome...stvori mi kapi kiše, pa makar to bile tvoje suze...ili moje...napušta mi se moje tijelo...uguraj me natrag, ako ti se svidim dostatno za ovaj život ili me iščupaj svojim šakama,kao da čupaš korov iz vrta...učini nešto, ili ništa...
Možemo i sjediti ovdje...pogledaj me...čaj se ohladio, govorila sam previše svojom šutnjom...bojim se da me nitko nije čuo...o kapetane...brod je u luci, izvučen na kopno, suši se od sunca...istrunut će bez laka...pazi što ćeš učiniti!
Post je objavljen 28.04.2008. u 16:16 sati.