Nakon dostojanstvenih plesnih formi umjerenog tempa iz 18. stoljeća, prešlo
se u 19. st. na čulnije, vrtoglave okretne plesove, gdje se tempo i pokret
ubrzavaju. Osim ubrzanog tempa, ples u samostalnom paru postaje osnovnom
značajkom društvenih plesova 19. stoljeća. Gube se složene plesne formacije
18. stoljeća te se plesni partneri sve bliskije fizički dodiruju u plesnim
koracima gdje su kao par samostalno prepušteni ritmu glazbe ili, eventualno,
u odnosu na ostale parove u određenom plesu oblikuju određene figure i
likove.
Vacer je bio najpopularniji ne samo društveni nego i narodni i scenski
ples. Bio je često osuđivan i napadan zbog fizičke bliskosti među plesnim
partnerima i svog neslavenskog porijekla, ali istodobno branjen, prihvaćen i
omiljen. Osvajao je svojom brzinom, okretnošću i jednostavnošću.
Ples je u Zagrebu dugo tražio adekvatan prostor. Plesalo se prvo u
gostionicama, krčmama, privatnim kućama i palačama zagrebačkih plemića.
Usporednim nastojanjima oko izgradnje kazališne i drugih zgrada za
održavanje plesova te nastankom različitih institucija koje preuzimaju
organiziranje i priređivanje plesova u svojim prostorima, problem prostora je
bio riješen.
Ples je dominirao u javnom društvenom životu Zagrepčana u pokladno
vrijeme kad je bio najomiljeniji način provođenja slobodnog vremena i
zabave. U skladu s raspoloženjem, plesovi su se često izvodili pod maskama.
Osim u pokladno vrijeme u Zagrebu se plesalo prigodom većih gradskih
svečanosti, tijekom važnijih događanja, nakon glazbenih koncerata, prigodom
privatnih večernjih druženja i slično.
U doba narodnog preporoda plesne dvorane postaju središtima
okupljanja domoljuba i promoviranja narodnih ideja. U narodnom su stilu,
narodnim bojama i znakovima bile okićene plesne dvorane. Dame su nosile i
promovirale narodne boje i krojeve. Na plesnim redovima ispisivali su se
rodoljubni stihovi, šaljući domoljubne poruke i iskazujući domoljubna
nastojanja. Nastaje koreografirano hrvatsko ili slavonsko kolo koje se brzo
širi i dominira u mnogim zagrebačkim salonima kao izraz narodnjaštva.
Utoliko plesovi i plesne dvorane postaju središtima domoljubnih nastojanja.
Svojom neprestanom prisutnošću u životu zagrebačkog društva,
zagrebački su plesnjaci imali bitnu i neizostavnu ulogu. Plesovi su redovito
bili najavljivani i oglašavani u zagrebačkom tisku te su pripadali javnim
društvenim događanjima. Nekoliko dana nakon njihova održavanja u
novinama su izlazili iscrpni izvještaji o događanjima i uspjehu proteklog bala.
Tako su građani mogli biti obaviješteni o prisutnima na balu, malim
incidentima koji su se tamo događali i slično, pa neka izvješća podsjećaju na
današnji tzv. žuti tisak. Izvještavalo se čak i o temama i razgovorima koji su
se vodili pa se iz njih donekle može iščitavati i smjer tadašnje politike ili
nekog kulturnog nastojanja. Vjerno su se opisivali svi interijeri zgrade u kojoj
se ples održavao, a iscrpni opisi damskih balskih haljina od boje do
materijala, vjerojatno su i bili glavni uzor u odijevanju mladih Zagrepčanki.
Dame koje su bile vješte u izvođenju plesnih koraka opisivane su kao izrazito
ljupke, elegantne i graciozne i ta im je vještina podizala ugled u društvu.
Tijekom godine Zagrepčani su se intenzivno pripremali i uvježbavali plesne
korake na tečajevima i privatno da bi u pokladnim mjesecima i drugim
plesnim prigodama mogli što bolje iskazati svoju plesnu vještinu. Zagrepčani
su se na plesovima okupljali ne samo radi plesa i plesanja već da bi
prisustvovali i bili dio zagrebačkog društvenog života.
NAVEDENA LITERATURA
Batušić, Slavko. 1974. "Osnova za prvo kazalište u Zagrebu." U Iz starog i novog
Zagreba, V. Ivan Bach, Franjo Buntak i Vanda Ladović, ur. Zagreb: Muzej
grada Zagreba, 107-112.
Bučar, Franjo. 1930. "O posjeti Franje Josipa I. godine 1852. u Zagrebu". Narodna
starina 9:323-325.
Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 49-68, I. Katarinčić, Zagrebačke plesne zabave s kraja 18. i...
66
Bučar, Franjo. 1944. "Veliki sjajni ples Crvenog križa u Zagrebu godine 1887. i drugi
plesovi u predratnom Zagrebu". Zagreb, revija družtva Zagrebčana 12:45-51.
Cindrić, Pavao. 1969. "Trnovit put do samostalnosti (do 1860.)". Enciklopedija
Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu. Pavao Cindrić, ur. Zagreb:
Naprijed - Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 13-75.
Franković, Dubravka. 1984. "O muzičkom životu Hrvatske tragom oglasnika ilirske
štampe". Iz starog i novog Zagreba. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 169-178.
Hirc, Dragutin. 1987. "Stari Zagreb". Zbornik III. programa Radio-Zagreba 17:97-
-155.
Hrbud-Popović, Višnja. 1990. "Kolo hervatsko – Das kroatische Kolo kao društveni
ples prema opisu iz 1848.". Narodna umjetnost 27:199-209.
Ivančan, Ivan. 1996. Narodni plesni običaji u Hrvata. Zagreb: Hrvatska matica
iseljenika - Institut za etnologiju i folkloristiku.
Karaman, Igor i Ivan Kampuš. 1994. Tisućljetni Zagreb. Zagreb: Školska knjiga.
Kassowitz-Cvijić, Antonija. 1919. Vatroslav Lisinski u kolu Ilira. Zagreb: Tisak
Hrvatskog štamparskog zavoda d. d.
Kassowitz-Cvijić, Antonija. 1927. "Nekoć na svečanom balu". Jutarnji list:
20.02.1927.:19-22.
Kastl, Sonja i Jagoda Martinčević. 2002. 125 godina profesionalnog plesa u
Hrvatskoj. Zagreb: Školska knjiga.
Katarinčić, Ivana. 2004. "Društveni plesovi 19. stoljeća u Zagrebu". U Lucius,
zbornik radova društva studenata povijesti Hrvatskih studija. Sv. 4-5. Zagreb:
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 215-243.
Kolanović, Josip. 1995. "Hrvatski sabor od narodnog zborovanja do građanskog
sabora 1848.". U Hrvatski sabor. Željko Sabol, ur. Zagreb: Sabor Republike
Hrvatske - Nakladni zavod Globus - Školska knjiga, 9-60.
Krčelić, Baltazar Adam. 1952. Annue ili historija 1748-1767. Zagreb: Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti.
Krešić, Mijo. 1898. Autobiografija. Zagreb.
Kuhač-Koch, Franjo Šaver. 1872. "Dvoransko kolo". Vienac, 4, 7, 8, 9, 10, 11:58-61;
106-107; 123-124; 138-140; 154-155; 170-173.
Kuhač, Franjo. 1887. Vatroslav Lisinski i njegovo doba. Zagreb: Matica hrvatska.
Kuhač, Franjo. 1893. "Ples i plesovna glazba". Prosvjeta, list za zabavu, znanost i
umjetnost 1., 03. 02.:59-63.
Ladović, Vanda. 1974. "Oslikani ciljevi građanskog streljačkog društva". U Iz starog
i novog Zagreba, 5. Ivan Bach, Franjo Buntak i Vanda Ladović, ur. Zagreb:
Muzej grada Zagreba, 127-138.
Laszowski, Emilij i Valerij Deželić. 1922. "Dnevnik Dragutina Rakovca". Narodna
starina 1:62-72.
Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 49-68, I. Katarinčić, Zagrebačke plesne zabave s kraja 18. i...
67
Laszowski, Emilij. 1925. "Crtice iz kazališne prošlosti grada Zagreba (1784-1816)".
Narodna starina 4:79-95.
Milčec, Zvonimir. 1989. Galantni Zagreb. Zagreb: Mladost.
Muraj, Aleksandra. 2004. "Poklade u Zagrebu (1900.-1918.)". Narodna umjetnost
41/2:205-234.
Narodne novine. 1842., br. 44, 46, 48; 1847., br. 71; 1848., br. 18; 1879., br. 28;
1885., br. 7, 11, 25.
Pozor. 1860., br. 47: 24.11.
Premerl, Nada. 1974. "Ples kao oblik društvenog života u prošlosti Zagreba". U Iz
starog i novog Zagreba 5. Ivan Bach, Franjo Buntak i Vanda Ladović, ur.
Zagreb: Muzej grada Zagreba, 139-150.
Premerl, Nada. 1985. "Društveni život u sjevernoj Hrvatskoj kao dio preporodnog
nacionalnog programa". U Hrvatski narodni preporod 1790-1848. Nikša
Stančić, ur. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt,135-145.
Sremac, Stjepan. 1988. "Ples u suvremenim pokladnim običajima u Hrvatskoj".
Narodna umjetnost 25:137-174.
Sremac, Stjepan. 2001. Folklorni ples u Hrvata od "izvora" do pozornice. Rukopis
disertacije pohranjen je u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, IEF
rkp 1746.
Szabo, Gjuro 1929. "Sajam na Štefanje u Zagrebu u godini 1826.". Narodna starina
8:112.
Szabo, Gjuro. 1933. "Instalacija nagodbenog bana baruna Levina Raucha 1869.".
Narodna starina 32:168-171.
Širola, Božidar. 1925. "Stara hrvatska muzička nastojanja". Narodna starina 4:127-
-132.
Vukotinović, Ljudevit. 1843. "Letošnje poklade u Zagrebu". Danica ilirska 9:35-36.
Vukotinović, Ljudevit. 1842. "Salon u Zagrebu". Danica ilirska br. 6., 11. 2.:23-24.
Zebec, Tvrtko. 2004. Krčki tanci. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloistiku - Rijeka:
Adamić.
[S. n.] 1996. "Danica". Hrvatski leksikon 1. Zagreb: Naklada Leksikon, 234.
[S. n.] 1997. "Narodne novine". Hrvatski leksikon 2. Zagreb: Naklada Leksikon, 160.
ZAGREB DANCE EVENTS AT THE END OF THE 18TH CENTURY
AND THROUGHOUT THE 19 TH
SUMMARY
An effort is made in this article to position dance events in the social context of the 19th
century, which was rich in major political changes and endeavours. The author monitors
organised Zagreb dance socials from their first recorded appearances and their later penetration
into Zagreb social life. She tries to establish who the organisers of the dance events were, from
the initial individuals to the various subsequent institutions and societies. The frequency in
organising and holding dance socials was primarily linked with long-term efforts to seek out
and make relevant appropriate dance venues.
During the period of Illyrian ideas and strivings, dance halls became one of the very
important places where the Illyrians gathered and one of the factors in promoting their ideas.
The dance socials were open to all and resulted in intensive association between all the classes
and strata of urban society.
Aimed at stimulating the awakening of national awareness, the music and dance
content at the dance halls was altered.
Keywords: dance, dance events, Zagreb
Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost
Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA
Autorica: IVANA KATARINČIĆ
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
Post je objavljen 18.05.2008. u 07:00 sati.