Igrom slučaja, od dobitka na lutriji, zagrebački trgovac Kristofor
Stanković poklonio je Zagrebu novčana sredstva za prvu stalnu kazališnu
zgradu. Izgradnjom kazališta na Markovu trgu, Zagreb 1834. dobiva javnu
tzv. "redutnu" (plesnu) dvoranu, a nekoliko godina poslije i zgradu streljane u
Tuškancu (1837.), u kojoj "Društvo zagrebačkih strijelacah" na sjajnim
plesovima okuplja "domoljubno" općinstvo (Premerl 1974:139). Još od svoje
pojave 1786. godine Streljačko društvo u Zagrebu bilo je posebno agilno i
zainteresirano za organizaciju društvenog i zabavnog života. O njegovoj ulozi
u društvenom životu govori I. članak Pravila društva građanske streljane u
Zagrebu iz 1861.:
Svrha društva streljačkog, jeste zabava i to vježbanje u strijeljanju, a
uzato i ostale zakonom dozvoljene zabave kao: čitanje, igra, ples itd.
(cit. prema: Ladović 1974:127).
Uz streljačka natjecanja društvo je, u skladu sa čl. I. svojih Pravila,
priređivalo i sjajne plesove, pa je Streljana, odnosno društveni dom uz
Streljanu, ubrzo postao i desetljećima ostao središte društvenog života
tadašnjeg Zagreba (Ladović 1974:127-128).
U prvoj polovici 19. st. u Zagrebu nastaju mnogi novi domovi
plemićkih ili građanskih obitelji. Jača građanski sloj koji traži zabavu i
preuzima organizaciju zabavnog života te potiče i traži načine za izgradnju
novijih i većih javnih objekata gdje bi moglo priređivati zabave i plesove.
Ilirci 1846. otkupljuju palaču što ju je nekoliko godina prije (1838.) za
grofa Karla Draškovića bio podigao graditelj Felbinger u Opatičkoj ulici 18
(danas Institut Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) i pretvaraju je u
Narodni dom. U glavnoj, plesnoj dvorani po kojoj je nazvan čitav dom,
održavali su se sastanci i priređivali plesovi. U Narodnom domu su bile
smještene različite preporodne, kulturne i društvene organizacije, npr. Matica
ilirska, Gospodarsko društvo, Narodni muzej i drugi, pa Narodni dom postaje
središte kulturnog, zabavnog i političkog života Zagreba. Dom je svečano
otvoren 8. veljače 1847. velikim plesom u prisutnosti više od 500 uzvanika
(Karaman i Kampuš 1994:182).
Dvorane Streljane i Narodnog doma prikazane su na igraćim kartama
što ih je proizvela domaća radionica Josipa Bäcka. Te su karte prikazivale
važnije građevine tadašnjeg Zagreba i okolice, krajolike, likove u narodnim
nošnjama, pa i neke hrvatske vladare (Kassowitz-Cvijić 1919:252). Takve su
karte sredinom 19. stoljeća bile vrlo popularne i često upotrebljavane za
razonodu na večernjim zabavama.
Mađarsko je pak društvo, kao protutežu ilirskoj Dvorani u Narodnom
domu otkupilo 1845. godine spomenutu kuću s "plesnom dvoranom" u
Demetrovoj ulici br. 1. Ta je zgrada doskora prozvana Casino i u njoj su se
redovito održavale plesne večeri. Casino i Streljana postali su neke vrste rivali
u pripremanju što većih i ljepših plesnih večeri, osobito u doba narodnoga
preporoda.
4 Antun Amadé de Varkonyi (1757.-1835.), kraljevski komornik i veliki župan zagrebački.
Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost
Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA
Autorica: IVANA KATARINČIĆ
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
Post je objavljen 09.05.2008. u 07:00 sati.