Pred spavanje sam se zabavljao otvorivši blog Vaseljena, čitajući post od 21. ovog mjeseca pod naslovom DE RERUM NATURA. Citiram početak posta:
…jednom mi je jedna iskusna i atraktivna gospođica, bivša djevojka Dede Malnara, kazala vrlo pametnu, iako ne nužno i istinitu životnu mudrost: Žene ti, rekla mi je u povjerenju, do dvadesete vole zgodne, do dvadesetpete pametne, a nakon toga bogate frajere; one koje mogu birati, izaberu frajera koji je svo troje, one manje atraktivne itd. itd.!
To me sjetilo nekog intervjua koji je Silvije Degen dao nekim novinama prije desetak godina, u kojem je rekao otprilike ovako: ako u dvadesetoj nisi lijep, u tridesetoj snažan, u četrdesetoj bogat, u pedesetoj pametan, a u šezdesetoj mudar, nisi se imao zašto roditi. Vjerojatno to nije on izmislio, ali je lijepo rekao.
Usporedimo li te dvije izjave, zanemarivši nebitna razlikovanja, vidimo da se obje slažu o postojanju životnih faza u kojima se izmjenjuju osobine koje su najznačajnije: ljepota, snaga (zdravlje), bogatstvo, pamet… Nije važno da li prije pamet ili bogatstvo, da li koju godinu ranije ili kasnije, ali obje izjave se slažu da je muškarcima važno da ih žene vole, te kakvi bi trebali biti muškarci koje žene vole. To nadalje kazuje da nije važno čak i zašto žene vole neke muškarce, da li zbog ljepote, pameti, i bogatstva, nego da je sukus sretnog života u tome da u svakoj životnoj fazi i jedni i drugi nalaze ono zbog čega se vole. Drugim riječima, najvažnije u životu jest da u svakoj životnoj dobi bude tucanja!
Pa kad je već tako, čemu se truditi da se bude lijep, pametan ili bogat, ako se uspije i bez toga tucati? Ili, što da rade oni nesretnici kojima ne uspijeva kada treba ni da su lijepi, ni pametni, ni bogati? Preostaje im sjajan izlaz - da se utješe tucajući.
Recimo ja, kako sam već mudar, tucam suprugu svakog petka nakon tv-dnevnika..