''Stoljeće je proteklo od njegova rođenja, a kao da još nismo svjesni njegova genija, čiji su stihovi ozračili naš vijek poput kakva (ljekovitog?) atomskog reaktora. Jer, biti rođen u balkanskoj zabiti i živjeti svega dvadeset i sedam godina, a pritom stvoriti cijelu jednu genijalnu književnu galaksiju, ostati do kraja vjeran svojoj samotničkoj religiji i umrijeti neshvaćen i sam, mogu zaista samo oni koji "mjesto u prah prijeđu cijeli u zvijezde"(…).
U vremenu kad se umjetnost, od sterilne pratilje socijalističke utopije pretvorila u zabavljačicu nove krvave klase, pa su, uvjereni u svemoć trgovine,
odlični pjesnici počeli pisati očajne romane - Šimićeva zvijezda do nas dopire najjačim sjajem…''
Prethodne rečenice izvadak su iz opširna teksta koji je
Mile Stojić objavio u
Feralu, povodom
110. godišnjice rođenja Antuna Branka Šimića
Tekst dostupan
ovdje