Ovaj post je upućen svima, a to bi trebal biti moj sastavak s hrvatskog jezika...
Glazba je umjetnost. Kakva god ona bila u nju je uloženo puno truda i napora, da bi na kraju zvučala kako treba.
Kad god sam tužna - slušam glazbu. Kad god sam sretna opet slušam glazbu. Čak i sad kad ovo pišem slušam glazbu. Kad govorim o njoj mogu reći da ne volim one pop-tužaljke, već one malo žešće stvari tipa metalcore, rock, emocore, gothic i slično. U ovim vrstama glazbe sebe sam pronašla još u 7. razredu i od tada su neizostavni dio mog života. Bez obzira na to što se stalno susrećem s kritikama na račun mog izbora glazbe, ne namjeravam prestati slušati ono što mi se sviđa. Kadkad kad slušam glazbu onako kako to najviše volim - u mraku, ležeći na krevetu, i pjevajući - pitam se da li je ova pjesma toliko slična meni i mome životu ili pak ja toliko sličim njoj. U onim trenucima kad sam na rubu glazba mi pomaže da to prebrodim i da nastavim dalje koliko god bilo teško. Nekad kad doista ne vidim izlaz, ona mi uvijek daje neku posebnu snagu. Sva ona govorkanja da glazba mijenja su istinita. Do prije nekoliko godina na svijet sam gledala ružičastim naočalama i u svemu sam uvijek mogla pronaći dobrotu, a sad kad sam starija, shvatila sam da nije potrebno izvlačiti dobro iz onog što je zlo. Ružičaste naočale su zauvijek pale. Glazba će ostati tema rasprava, bile one o tome koja je glazba bolje ili pak kako se neka vrsta uopće može i slušati. Uvijek sam govorila da se o ukusima ne raspravlja, pogotovo onim glazbenim, pa tako ja ne volim komentirati nečiji izbor, a niti volim da netko komentira moj. U te 3 godine otkad sam prešla na ''crnu stranu'' najčešće su na meti izrugivanja bili tzv. ''emači'' zbog njihove opsesije da si nanose bol. No kad bi ljudi znali kako se oni osjećaju i kad bi barem jedanput bili u njihovoj situaciji, svatili bi ih. Nije da ja opravdavam njihovo ponašanje, ali mogu reći da ih razumijem.
Volim reći da je život samo jedan i da ga treba proživjeti na najbolji mogući način, koko fizički i psihički, tako i u smislu glazbe koju volimo. Bili to narodnjaci, pop ili pak metal ostavljam na izbor svakom ljudskom biću. Ali svi smo mi ljudi i tu smo da sudimo. Dobro ili loše...
GLASAJTE!
Pozzek mojem 1.c, Bruniju, i sima kojime znaju. Pufffa i tnx na komentarima...
Post je objavljen 25.04.2008. u 10:02 sati.