Marketing
Umjesto šutnje
Već sam legla.... ali onda sam shvatila da neću skoro zaspati ako ne napišem ovu temu.
Naš blogo prijatelj doživio je nepravdu i o njoj progovorio na svom blogu.
U komentarima smo se svi nezgrapno obrušili na njega s očekivanjem da nam ne objašnjava o čemu se radi te da nastavi svoju borbu... hladno, stameno i bez pokazivanja emocija.
Napisala sam mu komentar u sličnom tonu... a onda me u krevetu pekla savjest pa želim o tome pisati. Istog blogera sam jednom prozvala jer mi se učinilo da je nekome zamjerio emocije pokazane suzama, a sada sam kroz komentar njemu pokušala uskratiti pravo da emotivno svojoj blogo zajednici objasni svoju stranu priče.
Nisam ja te komentare napisala u zloj namjeri....
Imam jedan feler. Kada pokušavam utješiti i podržati ljude znam biti ponekad i gruba.... a sve u nastojanju da ih „podignem“... da im skrenem pažnju na pouku te cijele priče....
Tu je problem! Ne samo moj problem.... ne samo problem našeg blogera. To je društveni problem. Kada se dešavaju nepravde mi šutimo, okrećemo glave, a to isto očekujemo od onih kojima se nepravde dešavaju. O nepravdama treba glasno razgovarati.... treba ih ogoliti.
Zašto šutimo? Kada mi je netko drag tada mi je žao da se zli ljudi naslađuju njegovim emocijama pa tada kažem: „Prugataj! Nedaj da vide! Vesele se tvojoj boli!“ Netko šuti iz straha.... za svoju guzu... da ne ugrozi neki svoj sitni interes... Netko šuti iz neznanja, jer ne osjeća i ne zanima ga što se dešava u svijetu oko njega – to su sebične osobe. Netko šuti jer je zao i naslađuje se takvim situacijama. Šutnja je pogrešna kad se dešavaju nepravde!
Ne želim na ovoj temi raspravljati o stranačkim problemima jedne stranke. Želim razgovarati o nepravdama koje se dešavaju ljudima na njihovom putu. Želim raspravljati o načinima na koje dolazimo do zacrtanih ciljeva.
Idealisti su u pravilu veliki emotivci i nije im lako sakriti emocije....
Kad netko čvrsto vjeruje u svoje ideale, kad je pošten čovjek, kad cijeli život nesebično i puno radi... pri tom se svim silama trudi da iza sebe ne ostavlja ranjenike... da nikome ne odmogne ako već ne može pomoći tada mu nije lako prihvatiti drugačija ponašanja.
Kad netko drži do svog obraza, do svoje riječi, do pravila ponašanja, do fer igre.... do niza nijansi i tonova tih nepisanih pravila u međuljudskim odnosima tada sve mjeri tim svojim metrom. Teško mu je u svakom trenutku biti svjestan da postoje ljudi koji različitim metrima mjere iste stvari.... teško mu je shvatiti da neki ljudi naprosto ne lete do tih visina i tih svjetova. Takve osobe su najstrože prema sebi. Imaju visoke kriterije..... i koliko god bili svjesni svoje okoline ipak očekuju previše od drugih ljudi. Takve osobe redovito skaču u obranu drugih kada se dešavaju nepravde.... a kada se njima dešavaju nepravde često se osjećaju ostavljeno od cijelog svijeta u ovoj našoj čudnoj močvari.
Isto se dešava i kod nemoralnih ljudi. Naslušala sam se u životu izjava: „Pošteni ljudi ne postoje!“, „Nema ništa loše u tome da čovjek ganja svoj interes i pri tom napravi neke štete ili učini nepravde drugim ljudima.“ Naslušala sam se izjava i gnjusoba kojima se uvijek čudim i ne mogu vjerovati da postoje ljudi koji su ih u stanju izgovoriti. Često razmišljam o tim ljudima i objašnjavam si to na način da se radi o jadnim osobama narušenog sustava vrijednosti, o osobama koje ne mogu pojmiti da još uvijek postoje ljudi koji drže do časti, poštenja, svoje riječi, kolegijalnih odnosa.
Kada odlučimo pripadati nekoj grupi.... bez obzira da li se radi o političkoj stranci ili nekoj udruzi bit ćemo u društvu ljudi s kojima imamo iste ciljeve, interese, čak i sne. Kad se borimo protiv „prirodnog neprijatelja“ tj.strane koja ima suprotne interese tada očekujemo u ringu neistomišljenike, očekujemo čak i niske udarce... no kad nam netko iz naše grupe nanese nepravdu tada to boli stostruko.
Što se tiče našeg blogera.... ni u djeliću sekunde mi nije palo na pamet da mu ne vjerujem. Kad sam čula o čemu se radi... i prije njegove teme bila sam duboko uvrijeđena.... za njega, zbog njega, umjesto njega.
Morala sam napisati ovu temu.... jer nije pristojno ostavljati ovako duge komentare na drugim blogovima. Htjela sam samo poručiti našem blogeru da bez obzira na to kako će ova priča i njeogova borba završiti on je pobjednik. Pobjednik je jer nosi u sebi one osobine koje su mnogi zaboravili, mnogi zanemarili, a kod nekih su naprosto zakržljale. To je ono nešto što se ne može naučiti u školama, ne može se kupiti... to imaš ili nemaš. Naš bloger to ima. On je pošten i častan čovjek..... a ja samo želim da zna kako postoje ljudi koji duboko poštuju sve što čini za ovo društvo i koji su uvrijeđeni zajedno s njim zbog nepravde koja mu se desila.
Post je objavljen 25.04.2008. u 00:47 sati.