Marketing
Tu sam..snažnija..bar za sad..
Razmišljam kako je biti dio nečega savršenog..Onog nečeg u što sam se malo puta uvjerila..Često maštajuči na mom licu sja osmijeh,onaj iskreni koji rijetko koji trenutak u stvarnom životu može izmamiti..Žalosno je to..
Teško je biti dio nečega,sudjelovati,mučiti se,biti uporan i onda kada najviše misliš da si postigao,sve pada u vodu..Opet ispočetka..Stara priča,kraj već poznat..Daš najbolje od sebe,ali ne postižeš ništa..Stojiš na mjestu,lupaš glavom kroz zid,a nisi dovoljno snažan da pronađeš izlaz..Odustaješ..Ostaješ slomljen,umoran od stalnih pokušaja..Pretvaraš se u nekoga u koga ne želiš,postaješ nešto što je daleko od onoga tko si zapravo.I čemu onda sav trud? Često si postavljam to glupo pitanje..I vjerujte da rijetko kada nađem odgovor.Uporno pokušavam naći neki razlog,još jedno "ZATO" na pitanje "ZAŠTO"..
A opet ne mogu odustati..Ne,ja nisam takva!
Ne dižem ruke od svega,još uvijek sam prisutna..
Borim se uvijek,samo ponekad zna doći do ovog osjećaja..
Osjećaja umora,iscrpljenosti,bezvoljnosti..
"Onaj koji traži nemoguće,ostvari najviše što može.Ostali ne učine niti korak."
Post je objavljen 13.05.2008. u 13:42 sati.