I kad vedriš
I kad se mračiš
I kad šutiš
I kad Jezik ne uvlačiš
I kad se za me izazovno oblačiš
Pa onda to isto, lagano svlačiš
Da znaš samo, Maco, koliko mi značiš
Zračiš
Nekim čudesnim Sjajem
A ja ga, željan Te, upijam
Pa Ti ga, onda, natrag još više dajem
Bez da se i Mrvicu kajem
Priznajem...
Ljepšeg Osjećaja od ovog ne poznajem
Kao kad smo nas Dvoje tijesno skupa
Tako blizu, da odzvanja Srce
Koje, kao Jedno, lupa
U istome Ritmu, poput Tutnja Doboša
Za sobom ostavljamo sva ona Iskustva
Prošla, trošna i loša
I ljubimo se, zagrljeni
U Sopstvenom Svijetu
Gdje ja Te Usnama diram i tretiram
Kao Štrumf svoju jedinu Štrumfetu
Sukladno nepisanom Ljubavnom Zavjetu
O međusobnoj Vjernosti
Dopusti...
Da Te mogu bar odvesti
Kad god to treba
I kad se zaželiš Sedmog Neba
Od same sebe Te ukrasti
Zavesti, do Besvjesti
Nećeš uspjeti ni pošteno zasjesti
A već ćeš mi, sve što Ti ponudim
Iz Ruke jesti
I bit će nam oboma prekrasno i lijepo
Jesam li Ti već rek'o
Da Nijednoj ovako do sad nisam tep'o
Kao što sad Tebi
Barem ne da znadem
Glavu Ti krasi blještavi Dijadem
A iz Očiju Ti, što me podsjećaju na Badem
Tople Zrake Sunca bez Pardona kradem
Jer Ti njima, k'o da se ne gasiš
Tako zračiš
Ljubavi, volim Te
I najviše na Svijetu mi Ti značiš
Post je objavljen 24.04.2008. u 17:51 sati.