Danas se osjećam...znate kako? Kao divlja zvijer koja u kavezu kruži, šeta gore - dolje, traži izlaz, a ne može ga naći. Jednostavno ne snalazim se, borim se protiv vjetrenjača, a ne ide mi nikako. Teško mi je, suza suzu stiže i nikako da prestanu glupavi osjećaji nemoći, samoće, izdaje. Lijep je dan, a meni u duši totalna praznina, mrak. Ne znam kamo da se okrenem, gdje da počnem, gdje da stanem. Hladni srsi idu mi niz leđa i osjećam hladnoću koja kao da će me zakopat na ovom mjestu, ne mogu se pokrenuti. Razgovaram sama sa sobom i ne nalazim nikakvu utjehu. Sve je ovo previše za mene. Nisam ni hrabra ni jaka. Voljela bih da jesam, ali nisam i ne znam kako dalje. Znam da sve ovo mnogima zvuči suludo, ali to je ono što osjećam. Baš mi je preteško. Imam dojam da me baš ništa ne može utješiti. Praznina.
Post je objavljen 24.04.2008. u 17:08 sati.