Evo me opet nakon šest mjeseci u čekaonici s hrpetinom jadnica koje nemaju nikakvog drugog posla u životu nego da čekaju na poziv sestre milozvučnog glasića. Uhvatila sam jednu narančastu stolicu ispod razgranane paprati. Gledam gdje su papige u ovoj džungli od biljaka koje su zauzele više od pola ionako malog prostora. Stavim ruksak na koljena, podbočim njime glavu, sklopim oči i drijemuckam. Žensko šaputanje s lijeve strane mi ne dozvoljava da zaspim...
Nakon sat vremena čekanja sestra me pripušta u njezin dio gdje ću provesti još pola sata. Nema veze jer sam bliže cilju, odnosno vratima mog dragog doktora za moj dragi spolni organ. U tih pola sata se skidam u kabini, a zatim izmijenim par riječi sa sestrom između njezinih ugodnih časkanja na telefon. Konačno ulazim...
- Kako ste N? – pita me dok. – Kad je bila zadnja menstruacija?
- Petog. Svaki put dođe petog. A kako sam...Dobro. Osim kaj sam živčana ko pas zbog PMS-a.
- Uzimate što? (op. a. misli za PMS)
- Ne. Derem se na muža, pa je OK. Ak me muž neće razumjeti u tim danima tko će?
- Da, da... (op. a. ne zna kaj bi rekao i nekak me čudno gleda) Dođite na stol.
Ne znam tko je izmislio te ginekološke stolove. Nespretni su za popet se gore skroz na skroz. Izuvam čizmice, a na nogama mi dječje čarapice na kojima su nacrtane oči i isplaženi jezik. Penjem se po stepenicama i sad se treba okrenut i legnut, zakačit noge u željezne dijelove sa strane i još pazit da nekaj ne fulam i ne završim na podu. Lakše mi je kad vidim kak mi se čarapice rugaju...
- Izvana N. izgleda sve super. – ozbiljno će dok. i pokušava mi ugurat hladnu "žlicu" u pi..
Boli me, al šutim. Samo malo zastenjem. Vidi i on da neide.
- Nakašljite se.
- Kah. – pokušavam kašljat, no nije jutro pa da izbacujem dušu iz sebe zbog toga što sam se prepušila dan prije.
- Jače.
- KAH! – osjetim kak je "žlica" ušla.
- Dobro je. – olakšano veli vrteći kotačić kojim me širi.
- Eto, sad imam tu jednu četkicu s kojom ću Vam bolje postrugati uzorak (...strug,strug...). – uživio se u opisivanje onoga što me uopče ne zanima.
- Kako izgleda unutra? – to me više zanima – Jel što crveno?
- Ne. Sve je u redu. Vidite koliko toga ima. – govori pokazujući mi tu famoznu četkicu i zatim razmazujući sluz i ostalo po stakalcu.
Vadi "žlicu" i gura prste jedne ruke unutra dok mi drugom pritiska trbuh.
- I kakvi su jajnici? Jesu povećani? – pitam što smirenije jer me boli to njegovo tiskanje.
- Desni je povećan.
- Znači klasika.
- Da N. Klasika.
Opet me hvata muka od silaska sa stola. Pitam se da li sam samo ja tak nespretna ili i druge žene imaju taj problem sa ginekološkim stolovima. Nekak mi je uspjelo da se skinem neozlijeđena. Navlačim čizmice. Čekam da dok. popuni kaj treba popunit od formulara. Čopim karton i bježim iz ove noćne more...
Post je objavljen 24.04.2008. u 14:09 sati.