Marketing
222. post ilitiga jesan od riči ...
Jesan, jesan, Mea culpa. mea maxima culpa 
... Koliko san puti dosad reka da neću više poć Hajduka gledat, a? Ne znan ni broja, dopizdilo mi je više da se osjećan ka tovar (magarac, za sjevernjake) ili još bolje ka šimja (majmun, za sjevernjake), nakon ča izajden sa stadiona. I opet, uvik, nanovo, greš na igralište jer ti se ka pari da će bit bolje, neko od «igrači» tipa Rejo oli Slaven Alfirević ti napunu glavu kako je «dosta zajebancije» pa sad ka gredu ozbiljno, i svi mi, ka glamci, zagucamo na tunju i opet gremo tamo. Ali ovi put se dogodilo ča još nije odavno, odavno ...
Hajduk je OTVORIJA VRATA STADIONA!
A dosad smo se rugali Pizdekima kako ne moredu napunit Maksimir njanci kad je mukte upad. Proslava titule, a dođe in iljadu svita ...
Je, nisan ni ja virova u prvi momenat. Eto, još ću ispast škrti šoltanski vlaj, ali baš me je vrag natenta (natjerao, za sjevernjake) poć i vidit oće li se ča svita skupit, sad kad je mukte upad ...
I još je bilo bljakavo vrime, kiša, obuka ja šuškavac i uputija se put Splita, utakmica je bila u pet uri popodne. Računa san da će bit par iljad svita uvr glave, a ono me je prvo iznenađenje dočekalo na Šela: Kolona! Nije vrag da se je sve ovo uputilo na utakmicu. Uputija san se u četri i po (pola pet, za sjevernjake) ča bi bilo u normalnin uvjetima dosta za doć na vrime i još čekat dok počme, ali jok, evo vidite kad san doša ...
... ali nije mi žaj. Jedan put da i ja pogodin kad ću doć na Poljud, a drago mi je i da nisan bija jedini, nego nas je bilo priko deset iljad. Čak je i kiša pristala padat, pa je zalazeće sunce malo ugrijalo one ča pohodu ovu dolinu sevdaha i bluza na svaku utakmicu,
... ali dotični drukeri, budući sretni vlasnici dionica najdražeg kluba, ipak, sa sebi svojstvenin duhom, nisu propustili malo ubost, upravu ili koga već, kako bi u bivšoj državi rekli INOKOSNI POSLOVODNI ORGAN 
, pa je ovi mali transparent, skoro se i ne vidi, bija upućen njemu/njima, whatever 
...
... ali neka, fuck politics, ono priostalo vrime ipak nije bilo dosadno, dalo se vidit još dva gola, a i uspija san skupit u jednu sliku sva tri strelca na današnjoj utakmici, i ča je najžalosnije od svega, jedan sigurno, a okladija bi se i sva tri, iduću sezonu minjaju adresu 
... i opet ćemo ujesen, ili već na lito, kad budemo ispadali od neki Lazari iz Moldavije, Tunguzije ili ko zna odakle, vikat kako nan je kriv ovi, oni ... danas Zagreb 
, jučer Beograd
, zanamisto da se malo pogledamo u ogledalo ...
Ali mora se priznat, ekipa je skoro cilu utakmicu bila pristojna, taman do prid kraj, kad je nakon objave službenoga špikera da je drugi finalista Kupa zagrebački Dinamo, junačko srce najtvrdokornijih pripadnika navijačke skupine nije moglo izdržat, pa je potekla pisma o beskrajnoj ljubavi sa zagrebačkim klubom koja na kraju prelazi i u tjelesnu strast ... uz obaveznu ispriku svima kojima ova pjesma možda vrijeđa njihove osjećajčiće ...
... a i Večeras je naša fešta se čula na Poljudu, posli mašo vrimena. A ka šlag na tortu, jema san još jednu premijeru večeras. Zna san i dosad popravljat ili bar pomoć pri dovođenju PC-a u red priko telefona, ali ovi put san oborija daljinski rekord!
Zva me je Zlato mamino iz Kine, nigdi su okolo Šangaja, ne radi mu PC kojega su novega poslali iz firme, i onda san ga malo pomalo navodija, pa smo došli do zaključka kako su mu pukli drajveri od grafičke kartice.
I kad san napokon doša doma i tija pogledat pravu utakmicu, Barcelonu i Manchester United, onda su me oni razočarali, ono ča san konta ka zicer za naguštat se uvečer kad Vinku i Zakonitu opremin u krpe, nula i nula, a betežni (bolesni, za sjevernjake) Hajduk je uspija dat četri gola. Svit se baš izokrenija ...
A sutra je, je li, proslava Vinkinoga ČETVRTOGA rođendana 
prvi put vanka kuće, pa ću i to opisat kad malo sredin utiske. I slike, of kors!
Zdravi mi i veseli bili! 
Post je objavljen 24.04.2008. u 12:17 sati.