Marketing
eto tako, malo za promjenu....
Uh,,, sve me vise hvata nostalgija sto se vise blizi taj dan.... I’d still miss you baby
And I don’t want to miss a thing, ali nisam bila spremna,a nisam ni sad…
As we grow up,we learn that even the one person that wasn't supposed to even let you down probably will.You will have heart broken probably more than once and it's harder every time.You'll break hearts too,so remember how it felt when yours was broken.You'll fight with your best friend.You'll blame a new love for things an old one did.You'll cry because time is passing too fast,and you'll eventually lose someone you love.
Znate li da....
Kikiriki je jedan od sastavnih dijelova dinamita.
Svaki put kad poližete poštansku marku, konzumirate 1/10 kalorije.
Godišnje se u svijetu tiska puno više novca za Monopolly nego pravog novca.
Čovjek koji je dao glas Zekoslavu Mrkvi, Mel Blanc, bio je alergičan na mrkvu.
Shakespeare je svoje ime pisao na više različitih načina.
Prosječna osoba zaspi u roku od sedam minuta.
Električnu stolicu izumio je zubar.
Magarci godišnje ubiju više ljudi nego što ih strada u zrakoplovnim nesrećama.
Čekajući zeleno svijetlo na semaforu izgubimo u prosijeku šest mjeseci života.
Kokošiju na svijetu ima otprilike koliko i ljudi, po jedna kokoš na svakog čovjeka.
SOBA
U nekom stanju između sna i jave, našao sam se u sobi.
Tamo nije bilo ničega osim zida ispunjenog karticama kao onima iz knjižnica na kojima je pisalo sve što se nudi, poredano abecednim redom i tematski
Ali ti kartotečni ormari koji su sezali od poda do stropa, i zdesna na lijevo dokud je sezao pogled, imali su na sebi sasvim drugačije natpise.
Kad sam se približio zidu, pogled mi je pao na pretinac na kojem je pisalo: LJUDI KOJE SAM VOLIO.
Otvorio sam pretinac i počeo prelistavati kartice. Bilo mi je poznato svako ime, ali brzo sam zatvorio taj pretinac.
Odjednom sam shvatio gdje sam!
Ta soba sa svim tim kartotečnim ormarima sadržavala je savršen sustav u kojem je bila zapisana svaka pojedinost moga života.
Svaki trenutak moga života bio je točno zabilježen; i velika i mala djela.
Moje vlastito pamćenje nikad ne bi moglo pohraniti sve te informacije.
Prožimalo me čuđenje i radoznalost, pomiješano sa strahom dok sam nasumce otvarao ormare i pretraživao njihov sadržaj.
Neki su me obradovali i podsjetili na lijepa vremena. Drugi su u meni izazivali sram, pa i samo gađenje, tako jako da sam pogledao preko ramena da vidim promatra li me tko.
Natpisi su varirali od sasvim običnih svakodnevnih situacija, sve do neobičnih poput:
“KNJIGE KOJE SAM PROČITAO”, “LAŽI KOJE SAM IZREKAO”, “UTJEHU KOJU SAM PRUŽIO”, “STVARI KOJE SAM NAPRAVIO U LJUTNJI”:
Zapanjila me količina stvari koje sam u životu napravio ili propustio učiniti.
Zar je moguće da sam te tisuće kartica ispisao u 17 godina svoga života?!
No, svaka je kartica potvrđivala istinu. Svaka je kartica bila ispisana mojim rukopisom.
Na svakoj je kartici stajao moj potpis.
Stigao sam do pretinca sa natpisom “POŽUDNE MISLI”; i osjetio drhtaj kroz cijelo tijelo.
Obuzeo me osjećaj poniženja i bijesa jer sam se uvjerio da su i takvi trenuci detaljno pohranjeni!
Nitko ne smije vidjeti te kartice!
Nitko ne smije saznati za tu sobu!
Moram ih uništiti !
Uzeo sam pretinac polako iz ormara i bacio na pod-nijedna kartica nije ispala.
Pokušao sam ih poderati, ali bezuspješno. Ugurao sam pretinac na svoje mjesto.
A onda sam ugledao pretinac na kojem je pisalo “LJUDI KOJIMA SAM PRENIO EVANĐELJE”.
Ručka je bila svjetlija od ostalih, skoro nekorištena. Povukao sam ručku, a unutra je bilo tako malo kartica.
Počeo sam jecati, tijelo mi se treslo od plača i boli, pao sam na koljena i zavapio:
“ Nitko ne smije saznati za tu sobu !
Moram je zaključati i sakriti ključ !”
Tada sam uplakanih očiju pogledao gore i ugledao Ga kako ulazi u sobu.
Ne, samo On ne! Bilo tko, samo ne Isus!
Bespomoćno sam Ga promatrao kako otvara ormare i čita kartice.
Nisam mogao dočekati Njegovu reakciju.
U tim trenucima dok sam Ga promatrao, na licu sam mu vidio takvu žalost da me probadalo u srcu.
Intuitivno je prišao najgornjem ormaru. Zašto je morao pročitati svaku karticu?
Konačno se okrenuo prema meni i tužno me pogledao. Sagnuo sam glavu, sakrio sam lice i gorko zaplakao.
Prišao mi je i zagrlio me.
Mogao je toliko toga reći, ali nije rekao ni jednu riječ. Samo je sa mnom zaplakao.
“Ne !”-povikao sam i potrčao prema Njemu.
Sve što sam uspio izgovoriti bilo je “NE, NE !”, dok sam Mu uzimao kartice iz ruku.
Njegovo ime nije smjelo pisati na tim karticama.
No, ono je pisalo crvenim slovima, tako snažno, tako živo.
Ime “ISUS” prekrivalo je moje ime.
Bilo je ispisano krvlju.
Nježno je ponovno uzeo karticu. Tužno se osmjehnuo i u trenu potpisao sve kartice.
Začuo sam kako se zatvara zadnji ormar i kako se vrača k meni. Položio je svoje ruke na moja ramena i rekao: “SVRŠENO JE !”
I treba znati kako reagirati... cure dršte se dok čitate ovo, a dečki, nemojte ni čitat...
Poslovna žena koja se privremeno, zbog posla, nalazi u Parizu…
Primila je pismo od svog momka iz Argentine …
U kojem je pisalo:
Draga Claudia :
Ja ne mogu nastaviti sa ovom vezom. Prevelika je daljina koja nas dijeli. Moram ti priznati da sam te prevario najmanje deset puta odkad si otišla i mislim da ni ti ni ja nismo zaslužili ovo. Žao mi je. Molim te vrati mi sliku koju sam ti poslao.
S ljubavlju.
Roberto
Žena, jako povrijeđena, zamolila je sve svoje kolegice sa posla da joj poklone slike svojih momaka, rođaka, prijatelja, etc.
Zajedno sa Robertovom slikom, je poslala sve slike koje je skupila od prijateljica.
I jos slika i jos i jos…
Pored slika u kovertu je ubacila i ceduljicu gdje je napisala :
Roberto izvini, ali ne mogu da se sjetim koji si ti, molim te potraži svoju sliku u paketu i vrati mi ostale.
S ljubavlju.
Claudia
POUKA :
Iako povrijeđena… treba znati kako ZEZNUTI NEPRIJATELJA !!!
UH PA VALJDA JE SAD DOST,,,, je da sam prekrdasila sa kasnjenjem, al kidam ja sad... pozz do sljedeceg pisnaja (hahaha,,, koji ce bit hmm... ne znam kad?!) J
Post je objavljen 23.04.2008. u 23:06 sati.