Blato. Kiša. Krv. Rane. Tuga...
Boja hladnoće na mom licu. Tišina. Ipak je dva ujutro. Poneko svjetlo.Rijeka se ne čuje. U glavi odzvanjaju zvukovi preko nekoliko preslušanih pjesama, romantičnih, slatkih, o ljubavi, znate? Ja ne znam. Šutnem poneku grančicu.
Prisjetim se vremena kada se hladnoća činila toplijom nego što jest, kada je plava boja postajala narančasta... Kad život nije bio pravi život, već samo čekanje nečega da sve to promijeni…
Ne mogu zaspati, već noćima. Hladnoća me grli, slijepu od soli na trepavicama.. Ni Posejdon me više ne traži, odustao je. Trebam izroniti, ali kako? Zrnca svjetlosti, tamo na dalekoj, dalekoj površini. Utopija? Ne znam. Ako zaspim pred zoru, kažu mi da plačem u snu. Oni koji vjeruju u moju nekadašnju snagu.
I možda sam i danas u nekoj svojoj fazi, možda je to opet ona moja nervoza, a možda mi je jednostavno dosadilo igrati po tvojim pravilima.
Čovječe... Jučer si bio tu. Tužna sam jer spoznah prolaznost. Noćas je noć tamnija. Hladnija.
Zaboravila sam kišu, način na koji me poljubiš… Zaboravila sam zagrljaj… Pogled…
Nemoj da te zavara izraz moga lica. Ne, ja nisam sretna. Slomljena su moja mala krila... A gdje je ona djevojčica plave kose i velikih zelenih očiju... Ona koja se igrala u pješčaniku i sanjala o leptirima..? Zaboravljena u vremenu....
...Smiješno je to kako drugi ljudi kroje tvoju sudbinu... I koliko god pokušavao, ne možeš imati zvijezde... Ne.. Tišinu prekidaju stihovi nekad davno Njegovih pjesama.. Ovi pogledi u prazno i tragovi bez cilja ne vode nikuda.
Jesu li samo moji koraci umorni od trčanja? Nailazim samo na nemaštovite, maloumne rečenice. A gdje je sunce koje me može nahraniti srećom? Živčanim bez razloga. A samo je obična srijeda...
Jedni druge ne možemo zadržati. Susreti su samo svijetli trenutci. Jedna od riječi uvijek je posljednja.... I nemoj lagati da nećeš zatvoriti vrata. Davno sam si obećala da neću putovati mračnim i neprobojnim ponorima.
Kažu mi da će sutra biti bolje. A gdje je to sutra? U parku? Na klupi? Na onoj istoj gdje nas odavno nema?...
Ponekad poželim zadržati trenutak. Pretvoriti ga u vječnost. I ugledam se sa suzama u očima. Tko si ti? Zar uopće postojiš?
Post je objavljen 23.04.2008. u 22:08 sati.