Marketing
PRIJATELJI
Čemu služe prijatelji? Dali su nam uopće potrebni???
Nekada, moram priznati, mučila su me ta pitanja. Pitao bih se kako neko može uvijek biti uz vas, a kad vam je najpotrebniji, nema ga nigdje. Gledam svoje prijatelje, poznanike, idu svojim životom i imaju svoje probleme, ne žele se petljati u tuđe. Izgledaju kao da im je neugodno prići nekome ko ima situaciju u kakvoj se nalazi moja obitelj. Posljednje vrijeme moja obitelj vidi da je ustvari okružena pravim prijateljima, iako smo se ponekad osjećali napuštenima, nikada to nismo bili. Samo danas vidimo neke druge prijatelje, one koji uvijek stoje tu negdje, sa strane, uvijek su na okupljanjima (rođendanima, krstitkama, roštiljadama) vidim i ljude sa kojima smo odrastali, s kojima smo izlazili, sa kojima radim, sa njima ste si uvijek dobri, popričate si kad se vidite, ustvari, nikada ne računate na njih. Nećete ih nazvati kada ste sretni, nećete ih pozvati na kavu ili pivu, nećete ljetovati sa njima, ustvari nećete uopće razmišljati o njima ako ih usput negdje ne sretnete. O njima pričam, i tek sada vidim da nas podržavaju, da im moja obitelj ipak nešto znači. Razmišljam, na koji smo način sa njima bili u kontaktu, koje su teme naših razgovora, kako smo uopće gledali jedni na druge..? Ustvari nije mi sada to uopće bitno, (bitno je naravno, ali to je jedna druga priča). Sada su tu i osjećamo se posebno, iako se ništa na očigled nije promijenilo, naša situacija je ista, ali ih osjećamo pored sebe. Naravno, pokraj nas su bili i prijatelji koji su oduvijek tu, i mi smo uvijek bili uz njih, prijateljstvo za koje mislim da ništa ne može narušiti… Njima to ne moramo govoriti, oni to znaju. Zato neću odgovoriti na gore postavljena pitanja, ustvari, neću uopće misliti o tim pitanjima…
Sutra idemo u Lovran, Franka ima sto pitanja, veseli se putu i što će vidjeti more, ali ipak ju je malo strah. Dok ovo pišem, Frankica čita novine dok mama priprema kadu za kupanac, sa bracom i sekom je pojela smoki i popila sok koji su bili namijenjeni za sutrašnji put. Moramo se zahvaliti mojoj sestri i šogoru što su nam posudili auto za sutra jer naš trenutno nije siguran za duže putovanje.
Ovim putem se zahvaljujemo Alenki Jurišić i Višnji Pavelić iz Zagreba, čiju je donaciju s naznakom za malu Franku, poštar danas donio na naša vrata.
Svima skupa lijepi pozdrav…
Post je objavljen 23.04.2008. u 21:42 sati.