Pregled posta

Gdje je sada drustvo naše,Jos se tebe sjetim često,Tamo ispod starog mosta,Tu je bilo naše mjesto,Ja ću sada na glas reći,ono što odavno znamo,baš je šteta što smo uvjek bili PRIJATELJI SAMO....

Dobro veče....kao prvo objavit ću jednu tužnu pričču koja me je iznenadila.....jel je jako tužna a usto i lijepa.....so lets begin!!

OSAMNAESTI ROĐENDAN

Imala je samo 16 godina kada ga je upoznala. Zavoljela ga je čim ga je ugledala. Ona se zvala Ivana, on Borna. Svaki dan su bili zajedno, od jutra do mraka, kao i tog dana kad su slavili kraj školske godine. Ona je završila drugi, a on četvrti razred srednje škole. Za njihovu ljubav ne samo da je znala cijela škola, već i pola grada. Svi su govorili kako su oboje lijepi i da su baš jedno za drugo.
Bližio se Bornin rođendan. Za njega je to bio veliki dan, kao i za njegovo društvo, iako za Ivanu nije bilo veliko veselje. Baš tih dana umro joj je otac kao veliki alkoholičar, tako da su ona i majka ostale u velikim dugovima. Slavlje se pripremalo naveliko i bilo je pozvano 15 parova. Nije znala što bi bilo prikladno pokloniti mu za rođendan jer nije imala novaca, a on nije znao za njezine probleme. Predomišljala se da li da mu kaže kako ne može doći, ali kada bi mu to rekla samo bi mu pokvarila raspoloženje i tko zna kako bi sve završilo. Toliko ga je voljela da nije znala što napraviti. Posuditi novac nije ni pomišljala jer je znala da će se teško izvući iz novonastale situacije...
Došao je i taj dan, tako sretan za Bornu, a tako ružan za Ivanu.
Tog jutra cijela je kuća bila spremna za slavlje koje je trebalo početi u 20 sati. Došao je po nju u 17 sati kako bi sve uredili. Njegovi starci i mlađa sestra tog dana su otputovali, tako da im je cijela kuća ostala na raspolaganju. Izašavši iz kuće, Ivana tužno zajeca.
Borna nije znao o čemu se radi. Kasnije mu je priznala da nema novaca i da na rođendan ne može doći bez poklona. On je na to odmahnuo rukom i rekao:
- SMISLIT' ĆEMO NEŠTO!- Vratio ju je kući i rekao da će doći ponovno po nju u 19:30.
Pričajući tako s prijateljima da bi mu dala sve jer ga beskrajno voli, jedan od njih upita:
- A KAKO BI BILO DA TI DA...? ZNAŠ VEĆ ŠTO!-
U tom trenutku svi prasnu u smijeh, pa čak i Borna kojemu se u tom trenutku to činilo kao najbolje rješenje...
Bližilo se 19:30 i Ivana je već bila spremna. Netko je pozvonio na vrata. Bio je to Borna koji je došao po nju.
U njegovoj kući rasturao je „punk“ dok njih dvoje nisu došli. Odmah zatim, uslijedio je ples koji su otvorili on i Ivana. Ples za plesom, došla je ponoć. Na redu je bilo rezanje torte. On je režući tortu „slučajno“ ispustio komad na njezinu haljinu. U sobi nastade smijeh na što se nasmijala i Ivana iako je znala da joj je to bio posljednji poklon od oca. On poskoči prema njoj i namigne jednom od prijatelja. Uzme Ivanu za ruku govoreći poluglasno tako da su svi čuli unatoč glasnoj glazbi:
- DOK SE MRLJA OD TORTE BUDE PRALA, MOJA DRAGA IMA NAJBOLJI POKLON ZA MENE. POKLONIT' ĆE MI NEŠTO NAJLJEPŠE ŠTO BIH MOGAO DOBITI U OVIH NEPUNIH ŠEST MJESECI HODANJA.-
U kući nastane tišina i svaki osmijeh bješe tako tih, a tako glasan. Kad su se njih dvoje „izgubili“ gore u sobi, dolje nastade buka kao da ništa nije bilo.
Počeo ju je skidati, tražeći od nje ono što je bilo najdragocjenije na njoj iako je ona bila zbunjena i nije shvaćala što se događa. Poljubac za poljupcem, nađu se u postelji njegovih roditelja. Izgubila se u svakom njegovom poljupcu ne izustivši ni riječi. No, shvativši kako želi nešto više od poljupca i zagrljaja, počne se opirati i govoriti kako još nije spremna, ali nije ni uspjela završiti rečenicu shvativši da se njezin život iznenada promijenio, te da se može smatrati ženom.
Iz njenih se usta začuje jak, stenjajući krik na što je on s osmijehom rekao: NE BRINI LJUBAVI, GOTOVO JE! Sišavši dolje sav sretan, a Ivana uplakana, nikoga ne zatekoše. U ponekoj pepeljari našla se pokoja cigareta, poluprazne čaše i po cijeloj kući razbacano smeće. Bilo je već 5 sati ujutro i Ivana se zadržala više nego je trebala, pa ga zamoli da ju odveze kući.
Kući su išli šutke, a kad bi koja suza kliznula niz njezino lice, obrisala bi ju nevjerojatnom brzinom...
Dva tjedna poslije toga Ivana je osjetila jaku mučninu i često ju je oblijevao hladan znoj. Otišla je k liječniku i potvrdila svoje sumnje. Znala je da je to pod ljubavi, ali nije bilo drugog izlaza. Bilo joj je samo 16 godina.
Borna nije znao za to. Jednog dana pisao mu je ujak iz Berlina ponudivši mu posao koji je on prihvatio. Još iz vlaka čuli su se njegovi povici i molbe:
-VOLIM TE, ČEKAJ ME I PIŠI MI!-
Ivana mu je redovito pisala, ali na zadnje pismo nije dobila odgovor. Za nekoliko dana stigao je brzojav:
- DRAGA IVANA, MOLIM TE NEMOJ SE LJUTITI.
ZOVE SE MARY I NOSI MOJE DJETE SLUČAJNO ZAČETO.
POZVANA SI U SVATOVE.
TVOJ BORNA!-
Počela je plakati shvativši kakvu je pogrešku donijela odrekavši se djeteta na surov i bolan način.
On, koji joj je bio sve, oduzeo joj je nevinost, povjerenje, ljubav, a sad još traži da se ponizi pred njim.
Na sam dan vjenčanja, popila je šaku pilula za spavanje i napisala mu oproštajno pismo.
Došavši do mladenačkog stola da im čestita, pade Borni u krilo, a iz džepa bijele haljine umrljane čokoladom rođendanske torte ispade pismo.
Borna pozva hitnu pomoć i unutra pored Ivane počne čitati pismo:
- VOLJELA SAM TE VIŠE OD SVEGA I VJEROVALA TI VIŠE NEGO IKOME. NAPRAVIO SI OD MENE ŽENU I MAJKU NAŠEG DJETETA KOJEG VIŠE NEMA. NIJE ŽIVJELO NI 15 DANA KADA SAM GA SE ODREKLA NA NELJUDSKI NAČIN, MISLEĆI DA ĆEŠ ME OSTAVITI.
NO, SAD SHVAĆAM DA SAM NAPRAVILA VELIKU POGREŠKU.
MOLIM TE, SHVATI, ŽELJELA SAM TO DIJETE, ALI BILO BI PREPREKA IZMEĐU NAS. AKO TVOJE PRVO DIJETE BUDE CURICA, NEKA SE ZOVE KAO I JA. NEKA TE ONA PODSJEĆA NA DJEVOJKU TVOG ŽIVOTA, TVOJU PRVU LJUBAV, TVOJ 18.-ti ROĐENDAN.
ZNAJ DA SAM TE UVIJEK VOLJELA I UVIJEK ĆU TE VOLJETI!
BUDI SRETAN S MARY!
TVOJA IVANA
Odjednom su mu riječi zastale u grlu, suze su ga gušile i oblijevale mu lice maknuvši sa njega osmijeh. Ljubio je lice blijede Ivane kao i one noći kada je od nje napravio ženu. Sada je shvatio da je ona za njega bila u stanju učiniti bilo što, ali je bilo prekasno. Ivana je umrla.
Njegovo prvo dijete zvalo se IVANA, a drugo IVAN.
Umirući u svojoj 80.-oj godini života, izrazio je posljednju želju koja je glasila:
-SAHRANITE ME PORED IVANE!-
Ivana mu je oprostila i sad su ponovno zajedno i opet sretni kao onoga dana kada su slavili kraj školske godine..

kaj se tiče priče prekrasna mi je....novoga kod mene nema nikaj osim jednog novog dečka da mi pravi u životu društvo
GORANE POZZZ & MWA...

Ew ali jedino kaj moram reć jest jedna tužna vjest a to je da nam se je prijateljica bacila kroz prozor nisu sada bitni razlozi,ali iskreno ja to ne bih mogla...Neam ja tu hrabrost...Uostalom mislim da je to dosta kukavički potez...Ali samo bog zna njene prave razloge...A sada NEKA TI JE SA SREĆOM SANJA!!! samo da ostane pokretna... koma....žao mi je nje....Danas je u školi bilo ok,samo pod velkim odmorom...naime iše smo Đenis,Grofa & ja...i haha...naguravale se eto i ja i marjana u isto vrjeme gurnule Đenis..isse i ona tup glavom u dupe od nekog dečka...sve do mene doma marjana i ja smo se trgale od smjeha....joj joj Đenis sram te bilo!!!!a onda se poslje bacila na korna...ma strgah se od smjeha!!!!

Post je objavljen 23.04.2008. u 21:11 sati.