Sovjetska 120. pješačka pukovnija forsira Dnjepar u području Radulja – listopad 1943.
Tijek forsiranja i borbe 120. pješačke pukovnije za mostobran
Tijekom noći 14. na 15. listopada njemački vojnici pokazali su neobjašnjivu pasivnost i to ne samo na crti bojišnice ispred 120. pješačke pukovnije već na cijeloj crti divizije. Naime, samo ponekad iz rova borbenog osiguranja poneki njemački vojnik slučajno bi okinuo iz puške, a obala i sam tok rijeke tek bi povremeno bili osvijetljeni svjetlećim raketama. Takova njemačka pasivnost zorno je sovjetskim zapovjednicima potvrdila da prikupljanje i priprave sovjetskih postrojbi za forsiranje protivnik nije otkrio. U 0400 15. listopada 2. pješačka bojna zauzela je svoje polazne položaje, a satnik Kulešov još jednom je upozorio svoje podređene zapovjednike satnija da strogo brinu o prikrivnim mjerama, pa su tako čamci maskirani uz obalu, a na oko 10 m od vodene crte vojnici su se ukopali. Kad je počelo svitati pješački vod iz sastava 3. pješačke bojne započeo je s demonstrativnim (lažnim) prijelazom preko rijeke u području Velikog otoka smjerom prema Bivalki. Istodobno gardijski reaktivni minobacači ispalili su plotun na njemačku crtu obrane, a potom je započela strahovita topnička priprava na cijeloj crti bojišnice. Nakon samo nekoliko minuta, kada se sovjetsko topništvo smirilo, u brišućim letovima sovjetsko jurišno-bombardersko zrakoplovstvo nanijelo je strahovite udare po njemačkim crtama obrane u području Senske i Bivalke. Istodobno vojnici 2. pješačke bojne mirno su se ukrcali u čamce i otisnuli se od obale. Slab vjetar koji je puhao u smjeru sjeveroistoka gotovo da je bio idealan za nošenje dimne zavjese koja je trebala prikriti sovjetske vojnike u čamcima. Sve je bilo idealno, ali onda na samo 50 m od obalnog ruba njemački motritelji uočili su sovjetske čamce. Dežurna njemačka oružja (strojnice i puškostrojnice) odmah su otvorila paljbu, a ubrzo su im se pridružili i njemački vojnici naoružani puškama. Sovjetski vojnici istog trenutka uzvratili su na paljbu, a veslači su ubrzali veslanje do maksimuma snage. Čamci su svi, gotovo istodobno, dodirnuli obalu, a sovjetski vojnici pohitali su potražiti zaklone na neprijateljskoj obali. Čim su zapovjednici satnija prikupili svoje vojnike zapovjeđen je juriš i sovjetski vojnici silovito upadaju u prvu crtu njemačkih rovova. Nakon samo nekoliko minuta borbe njemačko bojno osiguranje je uništeno i sovjetski vojnici stanu napredovati u smjeru kote 112. Istodobno s 2. pješačkom bojnom u forsiranje krenuli su i vojnici susjedne 1. pješačke bojne iz sastava 303. pješačke pukovnije u namjeri da po iskrcavanju napreduju smjerom prema selu Ščici. No, vojnici 1. pješačke bojne nisu imali sreću da se neopaženi primaknu njemačkoj obali, jer nakon plotuna gardijskih minobacača selo Šćici je planulo i osvijetlilo cijelu rijeku. Na pola rijeke čamci su se morali vratiti jer su trpjeli strahovitu i preciznu njemačku strojo-puščanu paljbu. Još nekoliko pokušaja da se prijelaz opetuje nisu dali rezultate. Ipak 2. pješačka bojna 120. pješačke pukovnije je uspjela zauzeti crtu mostobrana. U toj borbi za mostobran sovjetski časnici i dočasnici pokazali su izuzetnu hrabrost što je sovjetskim vojnicima ulijevalo onu dodatnu toliko potrebitu volju i snagu da slijede svoje zapovjednike unatoč kiši metaka. Tako je zamjenik zapovjednika 2. pješačke bojne satnik Šahov krenuo sam na njemačku posadu strojnice, ali vidjevši ga kako puzi prema strojnici za njim je stalo puzati još pet vojnika. Kad su se primakli njemačkoj posadi strojnice sređenom paljbom uništili su istu. Narednik (sovjetski stariji vodnik) Pasteljuk upustio se u neravnopravno puškaranje sa osam njemačkih vojnika, a to bi se po njega loše završilo da mu u pomoć nije priskočilo šest sovjetskih vojnika koji su bombama uništili njemačke vojnike. Pohvalu zaslužuju i zapovjednik bojne satnik Kulišev, te zamjenik zapovjednika pukovnije pukovnik Sidorov koji su se u prvom čamcu prebacili s vojnicima, te zadnjih 50 metara čak i veslali s njima. Po iskrcaju na obalu upravo ova dva časnika stalno su bila na vatrenoj crti i osobnim primjerom poticali sovjetske vojnike na borbu i hrabrost tijekom borbe za mostobran. Tako je za samo četiri sata borbe 2. pješačka bojna zauzela crtu mostobrana na 4 km od obale. To je sada omogućilo prebacivanje 1. pješačke bojne koja se razvila desno od 2. pješačke bojne, a njezini vezisti postavili su čak žičanu vezu preko rijeke i tako omogućili vezu zapovjedniku pukovnije sa dva zapovjednika pješačkih bojni koje su prešle rijeku. Ohrabreni početnim uspjehom sovjetski vojnici pokušali su još više proširiti mostobran u smjeru bezimene kote, ali su ih njemački vojnici dočekali snažnom i ubitačnom zapriječnom vatrom strojnica, pušaka, minobacača i topova. U toj snažnoj kanonadi uništen je i dio čamaca na obali, pa se sada s prebacivanjem 3. pješačke bojne 120. pješačke pukovnije ipak trebala pričekati večer, pad mraka koji će barem malo zaštiti vojnike koji su još trebali priječi rijeku. Potom su uslijedili njemački protunapadi skupinama od po 50 vojnika pješaka koji su redom propadali, jer sovjetski vojnici odlučno, čvrsto i hrabro branili su dostignutu crtu mostobrana.
Post je objavljen 23.04.2008. u 19:36 sati.