Kišsa polako pada,
budi sve moje strahove...
Konačno sam ostala bez daha i potpuno sama,
ispisujem tvoje ime svojom krvlju,
no ništa osim mrlje ne ostaje,
znam da nećeš ni primjetiti da me nema
samo češ reći : ,, Neka je"!
Zašto sam otišla na put bez povratka
to se svi pitaju, no nema im odgovora...
jer nitko nezna koliko boli,
koliko je stvarna,
i kako je velika rana koja zacijeliti neće nikada...
Ponijela sam svu svoji prtljagu
iako je nema previše,
samo sjećanje na tebe...
iako znam da tebi ništa više od igre nije bilo...
voljet ću te i kada te opet sretnem,
oprosti što dalje od pakla ne idem...
Čekat ću te uvijek i zauvijek...
Bit ću negdje samo za tebe, čuvat ću te odozgo nekako...
Ljubavi ne zaboravi me,
ako ništa kako grešku pamti me...
Volim te...
Post je objavljen 23.04.2008. u 17:15 sati.