Marketing
RIJEKA BEZ DNA
Voda sam hladna
u kojoj raste pupčano paperje;
o ispucale zidine bezimenog grada,
u bezdanu vira utopljene tvrđe
obale se moje lome
i svijaju se
i gaze
i liju,
pred olujom bježe
moji tokovi ponornice.
Put sam bez povratka,
izgubljena vizija razdjevičenih snova;
iz sutona usahlih ljubavi
kao jabuke prezrele što padaju
ispirem zlato predvečernjeg svjetla.
Hridima obala slapovima tečem neznajući
na kojoj izrasti će glas sav od svitanja
i koja mjesta ispisati će početak istine
u tisuće godina starim krošnjama platana
nad dolinom u kojoj se rađam.
Post je objavljen 04.05.2008. u 06:48 sati.