bila sam u kući glazbe
gdje su glas i sluh sve
i gdje moraš prstima pretraživati
svu glazbu ovoga svijeta
samo
zamišljenost koja odmara
zamišljenost kojom promatram zid
i u svom umu tražim sve nijanse bijele boje
a onda
HOP
i ti nazoveš
javiš se
tri su mjeseca od kad smo popili
našu prvu kavu u novoj godini
pravim se da sam frajerica
govorim ti
da ne mogu biti sada tamo negdje s tobom
sasvim blizu tebi
a ti pitaš
kako ti se čini ona naša kava (tadašnja)
kažem super
a tebi ne
odgovaraš da je bilo čudno
diram glazbu prstima i
nečiji glas me doziva
moram poklopiti
prekinuti te
sve prestaje i
ostaješ nebitan
to je ono što me
raščlanilo
užasno mi se spava i neću
noćas više pisati o tebi
Post je objavljen 23.04.2008. u 01:38 sati.