Ponedjeljak. Kiša lijeva ko' iz kabla, a ja nakon posla po Vitu u jaslice. Dok sam došla do tamo bila sam unatoč velikom kišobranu već skroz mokra. I nije bilo druge nego za doma naručiti taxi, bilo je premokro da bismo se upuštali u avanturu tramvaja (samo dvije stanice ali svejedno). Viti to ne bi smetalo, baš ga briga jel pada kiša, važno da se vozimo tramvajem.
Čova na 970 nije mi rekao koji broj taksija dolazi, samo „dolazi“,a ni ja nisam obraćala pozornost na broj jer sam nastojala Vitu što prije smjestiti na suho. Jedva je i htio ući, zapravo je rekao „van“ čim smo ušli. No nekako sam ga zapričala pa je kratka vožnja prošla OK. Znam da taksisti ne vole kratke vožnje, to im je tlaka. Al i to im je posao, ne.
Ceh je bio 28,5 kn, zaokružili smo na 30.- , ja uz ispriku pružam taksistu novčanicu od 200 kn jer sam to jedino imala kod sebe, kao, možda je kratak sa sitnijim novcem. On meni pruža smotuljak u kojem sam vidjela novčanicu od 50.- kn i nekoliko njih od 20.- i stavim smotuljak odmah u novčanik. Nije mi u peti bilo da bi netko namjerno preveslao majku sa malim djetetom. Ja sam i onako bila usredotočena na to da što prije iskobeljam iz auta sebe, torbu, Vitu, njegov ruksak i veliki kišobran.
Jutros pogledam koliko imam novaca, zbrojim i ne mogu vjerovati, frajer me preveslao za 40.-, dakle vožnju je naplatio više nego duplo, 70.- kn.
Moja greška, definitivno, trebala sam tražiti račun, trebao je on prebrojati ostatak novaca predamnom, trebala sam ja prebrojiti novac još u autu. Ništa od toga nisam. Da sam bila sama, sigurno bih bila pažljivija ali stvarno mi na kraj pameti nije bilo da bi netko išao prevariti ženu sa malim djetetom.
Niti ću ja propasti zbog te cifre, niti će se on obogatiti ali radi se jednostavno o principu, karakteru, poslovnosti i moralu.
To se nijednom frajeru ne bi usudio napraviti. Osim nekom jadnom starcu ili možda strancu.
Jutros sam odmah sprašila mail Udruženju taksista grada Zagreba. Baš me zanima hoće li mi odgovoriti.
Post je objavljen 22.04.2008. u 23:20 sati.