Jučer sam bio na sprovodu vjenčanog? kuma od svog starog. Jebote, čovjek se objesio. Dok sam gledao hrpu ljudi mislio sam si tko će meni doći na sprovod. Itko? Nitko? Da li će me pamtiti po ičemu? Što ću ostaviti svijetu? Kako ću otići? Uz veliki bljesak i gromove ili tiho kao sjena?
A što je s onom ''čovjek gubi 21 gram nakon smrti''? što je to? Da li je to duša, težina zadnjeg izdisaja zraka kroz pluća ili nešto treće? Ljudi koji umru nasilnom smrću zadnje što naprave je to što se useru i upišaju. Ali to je puno više od 21 grama. A što s onim da mozak nastavlja raditi nakon smrti tijela? Ja to ne želim. Kakav je to osjećaj kada ne možeš ništa do li misliti?
E, da, taj čovjek koji se ubio nije ostavio nikoga iza sebe da nastavi krvnu lozu. Ja to ne želim. Hoću sina, nasljednika, koji će nastaviti nositi moju krv. Ne mora biti dijete ljubavi, mislim, može to biti dijete nastalo tokom pijanstva, ali ja ću ga priznati i štoviše, čak ću tražiti skrbništvo nad njim ako ga kuja ne pobaci (govorim čisto hipotetski, da se ne bi mislilo tko zna što) i odgojiti ću ga da bude častan, pošten i velik čovjek, da cijeni obitelj, prijatelje i sve one koji će mu pomagati u životu...
O ljubavi. Ne znam kako bih pisao o ljubavi kada sam izgubio vjeru u tu riječ. Taj maleni pojam koji je u stanju stvarati svijetove, razmaknuti oblake, dati čovjeku snagu da ustane kada padne, voditi ga kroz maglovite puteve sumnje, i dati mogućnost da učinimo stvari koje su smatrane nemogućima. Volio sam, nekada davno, eonima prije ovoga, ali sada je to za mene tek nešto apstraktno. Kako voljeti sa srcem rasutim na stotine tisuća komadića? Ne znam odgovor na to pitanje, niti se ne trudim pronaći ga.
Obitelj i prijatelji prv(a)vi oslonac u životu. Čovijek bez obitelji i prijatelja je ništa. Uvijek će ti trebati sigurna luka za oluje, čvrsta luka, koja je tu za tebe i u dobru i zlu i koja će ti pomoći kada su crna vremena. To je najdragocjenije blago i treba ga čuvati čvrsto, a opet ne prečvrsto sa ga ne ugušiš. Nauči cijeniti svoju obitelj i prave prijatelje i biti ćeš uvijek čvrsto na tlu, ništa te neće moći poljuljati.
Nema raja slave vječne, nema pakla gdje se griješnici prže. Ovdje i sada je čas naše muke. Ovdje i sada je čas naše radosti. Ovdje i sada naša je prilika. Slobodni prijevod jednog filozofskog djela (Satanic Bible) koje je napisao Anton-Szandor LaVey.
Post je objavljen 22.04.2008. u 23:08 sati.