Može li se uopće govoriti o duhovnoj situaciji vremena? Ma, može, zašto ne. Dok god ima ljudi, bit će i duha, a dok god ima duha, bit će i duhovne situacije. Referiram se naime na knjigu Karla Jaspersa, filozofa egzistencije, koja se zove Duhovna situacija vremena. Nedavno sam držao referat (seminar) na temu te knjige i samog filozofa pa rekoh da se bacim mo na filozofiranje. Nisam odavno ništa pisao, ni za sebe ni za javnost. Trag čovjeka od prošle godine se potpuno izgubio u meni. Znam koji je razlog. Prošle godine sam bio slobodniji, nisam ulagao sebe u druge ljude koliko ove godine. Znate, u celibatu se uvijek hvali ona sloboda koju čovjek ima. Neokupiranost vezama, stvaralačka potencija u svako doba, neovisnost. To su presudne stvari za nekog tko želi svoju energiju usmjeriti na nešto kreativno, u smislu riječi kreatio (stvaranje). Ne kažem da nemam energije, da nemam potencije, nego jednostavno dio te energije ide u nekom drugom smjeru. Ja sam ovisnik o slobodi, i to me pomalo i plaši jer sloboda traži svoj danak, veliki danak. Sloboda je ljubomorna, želi cijelu osobu, ne vezanu, neovisnu. Reklo bi se da je sloboda dvosjekli mač. Uostalom, zagovornik sam teze da je osobna sloboda nemoguća. Čovjek je stalno prožet nekim zakonima, bili oni državni ili moralni. Slobodni smo samo u djelovanju. Raditi možemo što hoćemo ali ćemo snositi posljedice, no o posljedicama sad nije govor. Mogu ubiti ako hoću, mogu ukrasti ako hoću, mogu hodati ulicom, tražiti gljive po livadama, mogu kupiti jahtu od 20m... Dobro, za jahtu ipak sumnjam da ću ikad moći izdvojiti lovu ali dobro, rekao sam što sam htio. Moja vizija slobodnog čovjeka bi bilo nešto kao ovo: iznad svih ljudi, i iznad zemlje i prirode, iznad svih zakona, na tronu sjedi slobodan čovjek. On je zakon, on je moral, on promatra svemir ali njime ne upravlja jer onda ne bi bio slobodan već bi imao zadaću upravljanja, a zadaća je nešto što svi mi mrzimo pa tako i on. Na njega ne utječu vjetrovi, ni kiše, on je inad toga. On ne treba društvo, on je iznad njega, on je samo društvo. Ne treba ljubav jer je on ljubav, on ima osjećaje ali nikad ne pretjeruje jer nema razloga pertjerivati u njima. Ne trebaju mu kisik, tekućina ni hrana jer je slobodan, ne ovisi o ničemu. On ne upravlja ničim, on samo promatra; on je bog deista, ideal antropo-opsjednutih ljudi, ateista i neznabošca. Itd. Da li je ovo moguće? Dakako da nije. Neki dan sam malo lutao internetom, nakon dugo vremena izbivanja. Tražio sam nešto o tzv. pinelanoj žlijezdi ili ti ga epifizi (trećem oku, kako to vole zvati spiritualisti i yoga sljedbenici), i naletim na neki forum gdje se o tome raspravlja na veliko, čak se i svađaju. Bilo je dosta kvalitetnih komentara, što s duhovnnog gledišta što s medicinskog, koje me je zapravo više zanimalo. Uglavnom, naletio sam tako žučne rasprave o tome tko je na višoj razini svijesti, tko je više „otvorio“ svoje „treće oko“ pa onda ima komentara tipa „ja sam imao vizije drugih entiteta (bića) i drugih svjetova“. Onda netko trijezan odgovara kako i oni koji uzimaju droge isto tako vide razna bića i čuda, a ipak nisu na višoj razini svijesti, štoviše u paklu su (droge). Tvrdi kako su to obične halucinacije do kojih je lako doći uz razna sredstva. Meni je cijela ta konverzacija bila pomalo i smiješna. Svađaju su poput male dijece a za sebe tvrde da su n višoj razini svijsti...hm... Ja da sam na višoj razini svijsti (što god to bilo) sigurno ne bi provodio vrijeme na internetu hvaleći se time, nego bi lutao tim nekim drugim svjetovima i razmjenjivao iskustva s drugim entitetima. Uspoređivao bi način življenja „kod nas“ i „kod njih“. Ma, smiješno... Dobro ajde, ne niječem da ima yoga-majstora (yogiji) koji cijeli život posvete meditaciji da bi postigli nirvanu i bili zapravo na nekoj drugoj raznini postojanja. Ali tu je riječ o cijelom životu meditacije i odricanja. I kad o tome pričaju neka dječurlija na internetu dođe mi da rigam. Baš me zanima koliko oni vremena posvećuju svom ljudskom usavrašavanju, usavršavanju duha i duše, jer je o tome zapravo riječ.
A što se tiče moje vizije slobodnog čovjeka... Oni pobožni će reći „svi smo slobodni u Kristu“ i takve stvari, a ja im kažem da ni sam Bog nije slobodan. Kako to? Da bi mi znali za Boga on se MORAO objaviti. Eto mudrosti. Bog je bio prisiljen da nas stvori jer se morao nekome obajviti. Morao je nekome reći svoje ime inače bi bio sveden na vječnu subzistentnost samo za sebe, i za nikog drugog, a svi znamo da postojimo tek u odnosu na nešto ili nekog.
Jučer se zamislih kako bi bilo da na svijetu postoji samo jedan čovjek, muškarac ili žena, svejedno je. Da li bi on znao što je? Naravno da ne bi. Ne bi našao odjeka u drugoj osobi, ne bi nikad vidio nekog slična sebi osim u odrazu vode, ali odraz vode ne odgovara, ne može hodati i mahati rukama. Znamo da smo ljudi jedino po tome jer se vidimo u drugim ljudima.
Kako se onda u ovo uklapa moj slobodni čovjek. Da li bi on onda bio čovjek kad ne bi bio u dodiru s drugim ljudima, kad ne bi bio „privezan“ zakonima, kad ne bi gledao drugog čovjeka u oči, kad ne bi komunicirao s nikim. Mislim da to onda ne bi bio čovjek nego neko čudno stvorenje. Čovjek je stvoren da bude „privezan“, da ima zakone, da viče i jauče, da hvata i ispušta, da čini dobro i zlo, da se hvali i žali, da bude sretan i tužan. Ljudi smo po tome što osjećamo ovaj život, što osjećamo druge ljude kao samoga sebe (neki manje neki više), ljudi smo po našem umu, po mislima i govoru, po suosjećanju, po slabostima i prednostima itd.
Sloboda- da, ali ne potpuna, jer je potpuna sloboda samo za potpuna bića kao što je Bog. No, da li je Bog slobodan sad kad nas je stvorio ili ne? Mislim da je još odgovoran za nas, i da nad nam bdije, stoga baš i nije potpuno slobodan ali možda je baš sve to njegov vid slobode. On iz ljubavi prema nama nije potpuno slobodan. On ima svoj moralni zakon u sebi koji mu brani da svoja bića, koja je za sebe stvorio, ne može u potpunosti napustiti ili uništiti.
Da, zvuči kao naklapanje o „Božjim stvarima“... A toliko smo kao ljudi i u mogućnosti govoriti o Bogu... Mucati o Bogu, rekao je netko mudar, je sve što mi kao ljudi možemo.
Do slijedećeg puta, Jah bless!
Post je objavljen 22.04.2008. u 18:12 sati.