Iako su pregovori završili, Bastu je mučio problem “kako ovu ogromnu
masu svrstati u zarobljeničku kolonu i uputiti natrag u zemlju. (…) Veliki broj
civila, seljačka kola, ratna tehnika i ostali krš na putu to znatno otežavaju.”89 U
zarobljeničkoj koloni 16. svibnja našla se “galerija tipova, ratnih komandanata
i vojnih funkcionera NDH, generala, pukovnika i drugih oficira (…)”. Svi oni
prolazili su kraj raskrižja Hrust, na putu da “pred narodnim sudom odgovaraju
za počinjena djela”. Prema svemu, jedinice JA, kako Basta priznaje, očekivao
je “težak zadatak”, no: “Sve dok neprijateljska soldateska ne bude razoružana i
dok se cjelokupna ne nađe na našem teritoriju, ne možemo biti sigurni u željeni
ishod pregovora.”90 Puno eksplicitnije komentare nudi Ivan Kovačić Efenka
prema kojem je gadan zadatak, “kako svu tu žgadiju sprovesti u Jugoslaviju!
Zadatak je bio težak i odgovoran”. Trebalo je, kako navodi, spriječiti da bilo tko
pobjegne, te je trebalo što prije započeti s razoružavanjem. “Banda je očajna,
ali baca oružje; možda koji zlikovac i pobegne, ali je većina generala već pod
stražom!”91
Pripremajući sprovođenje Basta je naglasio pripadnicima 12. proleterske
brigade “da pripreme borce na strogo vojničko držanje i disciplinu. Moraju
izdati izričito naređenje i objasniti svojim borcima da ne sme biti nikakvih
grešaka u odnosu prema zarobljenicima. Ta mogućnost bi postojala ako ne
bismo izvršili prethodne pripreme s obzirom na činjenicu da će u koloni biti
okorelih i poznatih ustaških zlikovaca. (…) Neka objasne svome ljudstvu da će
naša vlast ispitati stepen svačije krivice i da će oni koji su okrvavili svoje ruke
nevinom krvlju odgovarati pred narodnim sudom i biti zasluženo kažnjeni.
Upozorio sam ih da budu oprezni i da ne dozvole da neprijatelj beži iz kolone.
(…) U svakom slučaju od našeg naređenja koje se bazira na odlukama zajedničkih
pregovora ne sme se nikako odstupiti”.92 Odlučeno je da će zarobljenička
kolona biti upućena preko Bleiburga, Lipica, Labota. “U toku noći preći će
svi na austrijsku teritoriju, maršovati uzduž same naše granice i teško će moći
da primete da se skoro neosetno vraćaju u Jugoslaviju. Već izjutra veći deo kolone
će biti na mariborskoj komunikaciji, gdje će ih prihvatiti naše jake snage
kod Dravograda.” Predani generali trebali su biti vraćeni istim putem kojim se
kolona povlačila (Prevalje – Guštanj – Dravograd), a pratili su ih dijelovi 8. brigade.
“Pred zoru se vratio motociklista sa izvještajem da su kamioni uspešno
prešli na teritoriju Jugoslavije i da je velika zarobljenička kolona duboko zašla
u našu zemlju marširajući prema Mariboru.
87 Isto, 303.
88 Isto, 69.
89 M. BASTA, Rat je završio 7 dana kasnije, 371.
90 Isto, 364.
91 Kosta NAĐ, Pobeda, Zagreb 1980., 223.
92 M. BASTA, Rat posle rata, 99.
Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest
Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Post je objavljen 17.05.2008. u 07:00 sati.