Slične podatke pružaju nam sjećanja Teodora Pavića, koji se prisjeća da su “britanski
tenkovi potiskivali uskomešanu masu prema jugu, a avioni spitfire kružili su
nad glavama. Odjednom iz šume se začuo štektaj mitraljeza.80 Partizani su pucali
u masu, uglavnom isuviše gustu za mogući bijeg. (…) Za tren toliko je ljudi
ubijeno da su partizani počeli lutati među preživjelima i s očitim ih užitkom
počeli nasmrt mlatiti, udarati i klati”.81 Prema nekim sjećanjima bijele zastave
su bile već uzdignute kada su započeli rafali: “Dvjestotinjak metara niže
meci su kosili ljude, tijela su padala hrpimice.”82 Iz ovakvih podataka zapravo je
vrlo teško odrediti što se točno događalo na Bleiburškom polju. Je li mnoštvo
na vrijeme izložilo bijele zastave ili nije, još je jedan detalj pri kojem je jasno
vidljivo neujednačeno stajalište koje se provlači u literaturi. Očito je došlo do
kraćeg napada JA, o čijim posljedicama je nemoguće pouzdao govoriti. Prema
svemu sudeći, u ovim sukobima bilo je žrtava, no jesu li one tako brojne kako
opisi upućuju,83 teško je vjerovati. Istovremeno, također je upitno je li od tolike,
kako se navodi, “gomile” stradalo samo 16-ak osoba. Prema svemu sudeći,
i ovo pitanje traži precizniji odgovor.
Čvršćih podataka o organiziranoj predaji i mjestu gdje je ona izvršena na
području Bleiburga teško je pronaći s obzirom na to da je predaja uključivala
i kolone koje su se našle u dolini Meže tj. oko Prevalja i Guštanja. Kazimir
Kovačić navodi da je mjesto okupljanja za časnike bilo u “jednoj zgradi poljoprivrednog
gospodarstva”, te da je na tom mjestu vidio generale Štancera,
Servatzyja i Metikoša.84 Većina sjećanja opisujući predaju navodi tek prilično
uopćeno: “Kad smo došli blizu samog mjesta, kuda se vrši predaja, vidimo
gdje se uglavnom predaju civili, starci, žene i djeca. Među njima nešto vojnika
i po koji mladi oficir” (čini se točnim kako su glavne osobe, kako je rečeno,
razmišljajući samo o svojoj sudbini napustile zarobljeničko mnoštvo).85 Predaja
je trajala do predvečer (prema nekim navodima do 18 sati), nakon čega je
naređeno da se nastavlja drugo jutro u 8 sati.86 Predano osoblje poredalo se u
“beskrajnu kolonu, u četveroredove.”87 Prema nekim navodima civili su svrstani
na lijevu, dok su vojnici stavljeni na desnu stranu kolone.88
Zagreb 1994., 294.-295.
80 Vidjeti i: Neđat SULEJMANPAŠIĆ, Od Sarajeva do Bleiburga i povratak. Ratni dnevnik 28.
12. 1944. – 11. 6. 1945., Zagreb 2006., 100.
81 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 105.
82 Isto.
83 Primjerice, Stephen W. Skertic navodi kako je tom prilikom, prema procjenama, stradalo
oko 50.000 ljudi. Vidjeti: Stephen W. Skertic The Bleiburg – Maribor tragedy – Croatian
golgotha, Cleveland 1960., 3.
84 Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, 319.-320.
85 J. I. PRCELA, D. ŽIVIĆ, Hrvatski holokaust, 203.
86 Isto, 202.
Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest
Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Post je objavljen 16.05.2008. u 07:00 sati.