Marketing
Sebičnost ili samopoštovanje
Okanimo se svih pravila i definicija, ali da se razumije: previše nas je sebičnih, a koračamo bez samopoštovanja...
npr. Kada ste zadnji put učinili neko dobro djelo, bez da očekujete ikakvu naknadu ili svoju korist u tome? A kada ste zadnji put pomislili na sebe u pozitivnom smislu, bez osuđivanja?
Pitanja i nisu tako teška, ali odgovori teško dolaze. Koliko puta gledaš svoje tijelo u zrcalu i osuđujepš gram ovdije, jučerašnju večeru i sve kolače svijeta. Pa zašto???
Od toga nema koristi. Samo se izlažeš stresu i onda se tek posljednja pojedena hrana sprema kao rezerva za stresne dane, a onim gramima na plus. Ajmo okrenut ploču i poslušat novu melodiju: Sljedeći put kada pomisliš neku tmurnu rečenicu (a obično da ti takvo što drugi kaže bi se uvrijedila!) a nije ti na korist, brzo nađi nešto pozitivno, bilošto i ispričaj se samoj sebi na uvredi! Ovo treba dogovoriti pune svjesnosti... A kada to uspiješ sama sa sobom, počni primjenjivati i na druge. Kad pomisliš o nekome kako te npr. živcira jer radi to i to, nađi odmah neku misao što bi moglo (već ako doista nije) biti dobro u vezi te osobe... Ipak i ta je osoba dio tvog života s razlogom, sve ima svoj uzrok i posljedicu.
Kao oni, često spominjani, mrgudi u tramvaju što se tiskaju na putu na posao u već ujutro omraženi dan.
I onda očekuju poštovanje i razumijevanje mladih za njihovu reumu i migrenu! Bez imalo smisla! Ako već ujutro započinjemo dan s negativnom mišlju kako ostatak dana može biti dobar? Zbog istih mrguda (a budimo iskreni, i opet sam kasnila na tramvaj) pješke sam prešla četiri stanice sporednim ulicama i očima potpunog stranca promatrala grad i pustu ulicu. Kako jedno tmurno, blago kišovito, jutro može izgledati lijepo! Kako bismo se svi bolje osjećali imam prijedlog za izgradnju samopoštovanja i rušenje zida sebičnosti: ajmo danas napraviti dobro djelo, a opet sebi na gušt! Eto, ja ću poslat sms samo kao pozdrav i sretnu misao. Već pri samoj pomisli mi se razvlači osmjeh na licu! Učinivši tako nešto (skoro) nesebično u meni osjećaj zadovoljstva i ponosa odaje već spomenut osmjeh na licu. Pa dobro, zašto onda to ne činim češće!?!
Danas sam jela predobar ručak.
Kuharica me oduševila s puuuuno povrća. Već je svima razglasila kako nije vidjela osobu koja se tako veseli količini zelene boje u tanjuru. I, naravno,salati! Mene je oduševila toliko da nisam mogla sakrit osmjeh s lica tokom cijelog ručka. I nisam ni htjela vidjevši kako je ponosna što ja toliko uživam. Kasnije sam pohvalila riječima, ali ni blizu nije bila sretna kao kad me je gledala kako jedem s osmjehom na licu. Tako mi je drago što sam u pravom trenutku pravilno reagirala... U tom trenutku sigurno nisam mislila na onu naslagu nastalu od kolača na mojem trbuščiću.
Pokušavam gledati svijet kroz šarene naočale. Budući da sam slikarski nastrojena, to mi i ne pada tko teško. Jedina je razlika koji je ton: zagasiti, blještav ili pastelan. To zavisi od dana do dana... Pa dok god bude tako bit će dobro.
Post je objavljen 23.04.2008. u 15:20 sati.