Marketing
elementarne nepogode
čudni snovi ovih dana...
u jednom me seksualac ljubi pred mamom na nekom roštilju...
a u jednom me miki drži za ruku i pita me zna li seksualac za nas dvoje...
teža psihodelija...
svi su oni usrani, došla sam do zaključka.
hoću nekog čistog i neukaljanog, a pritom ne mislim na seks.
hoću nešto novo... igračku i čokoladu.
hoću da mi nije bio s frendicom.
i da mu nisam bila s frendom.
hoću da ne pozna ljude s kojima sam nekad bila dobra, a sad se mrzimo i ne pozdravljamo.
ne želim razmišljati hoće li mu netko reći nešto, a još se manje želim zamarati s time ŠTO će mu netko reći. i što će on misliti.
hoću da me procjenjuje samo po događajima i ljudima koje upozna nakon mene.
u određenom smislu, hoću da mu život počne sa mnom.
a i moj s njim.
samo... nisam baš toliko romantična (ili bi patetična bila bolja riječ?) da to mogu vjerovati.
što se mene tiče princeze mojeg djetinjstva koje su čekale princa na bijelom konju da ih spasi or whatever bile su glupače par exellence!
pa ja bih se ubila da mi život stoji u mjestu ili samo održava privid da se kreće i čeka da dođe taj netko, Onaj Pravi, Mr. Big s kojim će se stvari pokrenuti i sjesti na svoje mjesto.
što će mi muž??
sve znam radit, od fugiranja i postavljanja laminata do sastavljanja kuhinjskih elemenata i garderobnih ormara. i staklenku mogu otvorit, ne treba mi muška ruka.
za seks uvijek imam nekog.
rodit ilitiga zasnovat obitelj isto tako mogu i neudata.
onda... što će mi muž??
nizašto.
jedino što mi fali je... torba novaca.
a kako nisam materijal za sponzorušu, i to ću morat sama riješit.
ali ne bih bila žensko da ne želim uz sve to još i malo nježnosti...
želim, ali ne tražim.
ustvari, panično bježim na suprotnu stranu kad samo naslutim njenu prisutnost.
jer... što?
ako mi je on pruži tko zna što će tražit zauzvrat??
možda baš tu moju samostalnost.
pa neću moć, odjednom, sama otvarat staklenke. ili nedajbože se petljat dok on, moj muškarac, sastavlja novi komad namještaja. i to krivo, sigurno. neću smjet s njim ni uć u trgovinu alata, a kamoli pokazat da znam koji broj inbusa mu treba da mi zašerafi kuhinju.
jer je njegov muški ego krhak i treba ga pazit kao bebu. a to je ženski posao. 
ipak, uz sve više ili manje razumne razloge protiv, ja bih ipak da me ljubi i drži za ruku.
on. taj netko. Mr. Right ili samo Mr. Right Now.
Post je objavljen 22.04.2008. u 20:27 sati.