Pregled posta

PIP 2008.

Joj, što me hoće taj PIP... Srebro, pa bronca... ali da počnemo od početka...
4 ekipe su se spremile da dođu u Pulu i daju sve od sebe. U mlađoj kategoriji Bijeli tigrovi, Plava munja i Jednorog, i naravno Smijeh's - daljnja berba bodova za Ligu. I u nedjelju, znači 5 dana prije, naš vrli pomorac Miro uspije na galamu nagovoriti Vesnu, Cilju i Željku da i mi oformimo ekipicu. Zvoni mi mobitel nakon što sam došla doma sa Primorske gojzerice - "Koko, zovi u Pulu i pitaj da li nas primaju!"... zovem Ribicu, i kaže kako da ne... Znači riješeno je, ekipa Veli Jože ide na natjecanje. U ponedjeljak prvi sastanak, podjela zadataka... Sve se dogovorimo, ubrzane pripreme teku po planu.. ali eto problem.. zdravstveni.. Cilja kaže da neće moći s nama.. Srećom, upada Sanja u ekipu i odlazi na svoje prvo natjecanje... Pa evo kako je to izgledalo sve skupa:
Petak nakon posla, Miro skuplja svoje brđanke... manje više u dogovoreno vrijeme. Mene naravno zadnju. Sve spakirano, predzadatak predobar i krećemo prema Puli. A na putu lagana kišica. Ma ništa nas ne obeshrabruje. Naručili smo lijepo vrijeme. Stižemo u Šišan, prijavljujemo se, smještamo stvari i pozdravljamo s ostatkom odreda. Prva disciplina - Morse... Miro prima, ja šaljem.. vježbali smo, ali da smo baš se uvježbali..hm, hm... Ipak, totalna koncentracija (čak i uz ludo lupanje srca) i samo jedna greška... Juhuuu... Još samo ucrtavanje kontrolnih večeras pa smo gotovi. I to smo odradili super, iako bodovi nisu baš to pokazali, ali mislim da je tu bilo nekih većih grešaka jer ni ostale ekipe nisu imale neke bodove. Onda smo išli žicat večeru... Srećom ostali su puni lonci hrenovki i jaja pa smo navalili. Punih trbuha pridružili smo se ostatku ekipe u laganom večernjem druženju i rano otišli spavati.
U subotu su nas probudili u 5:30. Minutu nakon što smo otvorili oči, počeo je strašan pljusak, a odmah nakon toga i tuča... Iz vreća se čulo režanje, njurganje i ja ne idem, šta je meni ovo trebalo, idem kući, ostanimo spavati.... Srećom, kiša je ubrzo stala te smo se brzo ustali, spremili i krenuli doručkovati. Čekali smo autobus još neko vrijeme, a Vesna nas je zabavljala svojom kabanicom... Konačno smo se ukrcali u autobus, gdje su neki još malo ubili oko, a u 7 i pol smo bili na startu i kad smo se iskrcali iz autobusa nismo mogli vjerovati... Na nebu nije bilo ni jednog oblaka. Sunce!!! Čim smo primili zadatke potrčali smo (mi i još par ekipa) u kafić započet crtat radove. Skica dijela puta se crtala od starta do 1. KS, kao i dnevnik, Miro je započeo Profil, a Vesna borbu sa Kutom vidljivosti. Sanja i ja smo nakon što smo brzinski popile kavu, vratile se na start kako bi pisale Dnevnik puta. I onda na noge lagane i u prelazak staze. Na prvoj kontroli nas je dočekala Nevena te uslikala... Hvala Riješili smo neki test što su nam dali k'o od šale i krenuli dalje. Jedino "brdo" u okolici i oni smjeste kontrolku. Sanja je imala malih poteškoća sa spuštanjem, ali savladala je... Istina, ruke su joj bile pune biljaka za herbarij... Ček, nisu... ja sam joj sve uzela... E, Sanja, Sanja... Na toj brdovitoj KS se crtala Skica pod kutem. Miro je "preuzeo" crtanje tog rada uz moje Okosokolovsko mjerenje azimuta. Preuzeo je pod navodnicima jer smo se mi dogovorile da je najbolje da to on crta jer muški bolje procjenjuju udaljenosti... Ostali su dovršavali svoje radove.
I opet dalje, do iduće KS na kojoj nas je dočekao semafor. Koje iznenađenje, nekako smo ga očekivali u nedjelju. Konačno da i te signalne posluže nečemu na stazi... Uigrani tandem Željka-Vesna odradio je to super, iako kažu da nisu zadovoljne.. Pa ne može uvijek bez greške. Na idućoj KS nas je čekao ručak - naravno, fažol i Kroki... Konačno moj rad... Crtala sam i crtala, Vesna i Sanja su mjerile i mjerile... Dosta nisam stigla i bila sam ljuta i nervozna... Nisam htjela ni predat, misleći da mi nula ne gine. Ali reci ti to ostatku ekipe. Niš, dovršila sam ga najbolje što sam znala i stavila u fasciklu s ostalima. Valjda se neće ljudi jako smijati. Nastavili smo ubrzanim tempom dalje. Još dvije kontrolke s testovima i cilj. Noge su već malo boljele, sunce prži, ali tempo ostaje isti. Malo već i kasnimo. Na zadnjoj KS smo dovršili što smo imali, i krenuli prema cilju. Tamo su nas dočekali Smijeh'si. Naravno nabacili smo mali fotosešn dok smo odmarali noge umorne i uspoređivali fleke od znoja na najdražim nam odredskim majicama. U vojarni nas je još čekala Prva pomoć praktično, pa smo i to odlučili odmah riješiti. Vesna je glumila ranjenika - otvoreni prijelom natkoljenice i opeklina podlaktice. Vidi se na izrazu lica. Malo smo se sprdali jer je dosta teško sanirati nepostojeću kost, ali dobro. A Vesna još traži kavicu... Pitamo je kako se osjeća, a onda kaže: Dobro... Ma živi smijeh ta prva pomoć. Ipak smo sve znali, i uz malu neozbiljnost dobili puno, puno bodova. Kad smo konačno riješili sve, skinuli smo blatnjave gojzerice i sve ostalo, malo se oprali vlažnim maramicama, presvukli u čisto i suho te otišli u hangar na večeru i KZP mlađih... Bili smo prilično umorni, ali svejedno smo bodrili naše mlađe. I sami smo imali malo natjecanje - tko se bolje nalaktio... Kako nam večere baš nije puno ostalo, opet smo išli u kuhinju žicat... Toki je samo rekao: "Nisam primjetio da ste u Bjelovaru toliko jeli..." Izgleda da ćemo doći na loš glas... ali baš nas briga, glavno da smo siti. E, kad smo se fino popunili fažolom od ručka, vratili smo se opet u hangar gdje su se polako počele skupljati starije ekipe. Spojili smo stolove kako bi se družili s ostalim ekipama iz Rijeke. Zaključili smo da sad hangar pomalo liči na pir, a da je naš stol onaj za kojim sjede mladenci... a sve ostalo je luda rodbina... Stvarno nas je bilo puno. Trećina PIP-a Riječani... Oko 1 sam zaključila da ne mogu više samostalno držat oči otvorene i da je vrijeme za horizontalu. Željka se složila pa smo nas dvije krenule u "apartman" na spavanje. Ali eto ti problem... Izvjesili su bodovnu listu... I onda histerija... Brzo nazad u hangar i onda još sat vremena sreće, veselja i planiranja za sutra... Nema zezanja, konkuriramo za medalju i treba ići spavati. Vođa nas je svih lagano potjerao na spavanje... Čekaju nas čvorovi, šator i (prokleta) vatra. Nakon što smo si rekli laku noć i lagano tonuli u san, Miro je probio tišinu i samo rekao: Nema šta, vidi se da smo kvaliteta... Umrli smo od smijeha... ali da... vidi se...
Probudili smo se oko 7, ne znam koliko smo i uspjeli odspavati od uzbuđenja. Glava me bolila za poludit, a svi su urlali... Već sam nervozna... Za doručak opet pašteta.. i onda čekanje... čekanje... čekanje... da dođemo na red za šator... A sve me boli... nisam sigurna da ću se moći ustati ako čučnem... Srećom, kad adrenalin proradi, ništa ne boli. Konačno smo došli na red i onda smo nešto spetljali. Ipak, vrijeme nije loše 1:16.. Ah, kad napraviš vrijeme od 0:51 ništa te više ne zadovoljava... Zatim čvorovi.. oklada je pala sa Smijehsima, tko bude imao lošije vrijeme, plaća pizzu. A i mi se nađemo s kime ćemo se kladiti.. Potpuno nabrijani, rasturili su vrijeme.. Ne znam koliko točno, ali 7 minuta i nešto.. A mi... Eh, nećemo u detalje.. Neki (JA) su se spetljali na prvom čvoru i kao da su prvi put pred tri špagice... Lijeva ruka otkazala, desna još nešto prtlja... Svi nešto viču sa strane.. Blokada... Ka-ta-strofa.... Ipak vrijeme je neloše... Još samo vatra. (Gorki) šećer na kraju. Disciplina koja nosi toliko bodova da uvijek nekom presudi. Ovaj puta je nama. Ali nećemo sad ŠBB, KBB... Čekamo proglašenje, pa šta bude, bude... Prvo su proglasili mlađe. Nažalost, Bijeli tigrovi zadnji - nema veze dečki, netko mora biti i zadnji, a mi svi vjerujemo u vas da imate puno pehara u sebi. Samo treba još malo učiti i već ćete vi donesti koji za police u Odredu. Jednorog 6. mjesto, Plava munja 5. (izgleda da se to promijenilo na više, samo čekamo nove bodovne liste da budemo sigurni). I onda još jedna pauza dok čekamo rezultate za starije... Sunce je neumoljivo, bježimo malo u hlad. Kratki fotosešn - Smijeh's, Veli Jože, Smijeh's i Veli Jože + Boki... U međuvremenu, mlađe ekipe idu na autobus da ne zakasne na vlak. Tako da se grupa ljudi vidno smanjila - otišla Rijeka... I konačno stižu liste od starijih... I uvijek ista šaputanja - među prvih 10 smo, među prvih 7 smo, među prvih 5 smo.... I onda zadnja 4 mjesta... Veselje je već tada bilo veliko jer je bilo jasno da ako ništa, sva 4 idu u Rijeku. Samo je sad bitan raspored Primorje - 3.Maj. I naravno, već tradicionalno (oprostite mi) Smijeh's osvaja 4. mjesto. Prokletsvo još nije skinuto.. Ali zato je pehar naš - 3. mjesto - VELI JOŽE!!! Jeeee... Ponosno smo otišli po svoj mali kažunić. I za kraj šta da kažem.. "To je kvaliteta"... nismo još za baciti...