Da mi je svod od poljubaca njenih
Pa da se obljubljen budim,
Dok svoje joj usne nudim.
Da mi je svod od pernatih kiša
Pa da mi smekšaju sne,
A ne izbrišu sjećanje.
Da mi je sve kako nalaže igra
Pa da se umiri želja,
Od snijega bijelog bjelja.
Da mi je bit voda što je hladnu pije,
Da mi je bit osmjeh kad se smije,
Da mi je bit riječ njena,
Da mi je pratit kao sjena,
Jer samo uz nju,
Želje prestaju...
Post je objavljen 17.11.2008. u 07:59 sati.