Nešto se u meni dogodilo...
Nekako sam drugačija...drugačije se osjećam...
Kada sam u kući...osjećam se zarobljeno...ne mogu disati...
Ali...kada izađem van...osjećam se slobodno...
Tražim to posebno mjesto...negdje gdje ću se osjećati savršeno...
Gdje mogu vidjeti nebo...sunce...oblake...
Gdje mogu vidjeti travu...zelenu..onako savršenu...cvijeće...
Gdje je drveće lijepo...i veliko...savršeno...
I onda...samo se želim izgubiti tamo...nestati...
I onda se ponovno vratiti...sretnija...
Kada sam sama...uvijek...suze...u očima...i sad...
Slušam glazbu...utapam se u njoj...ona je dio mog savršenog svijeta...
Tog savršenog svijeta kojeg toliko želim...
Svijeta gdje nema boli...tuge...suza...samo sreća...i ljepota prirode...
Tražim...taj svijet...i ne mogu ga naći...
Ali tješi me činjenica...da ću jednog dana...naći taj savršeni svijet...
Gdje je nebo vedro...trava zelena...cvijeće mirisno...drveće veliko...a noć...savršena...
Gdje ću se izgubiti pod zvijezdama i biti sretna...
Želim biti sretna...ali nisam...
Ima tih trenutaka kada sam stvarno sretna...ali oni su kratki...
Nešto je u meni puklo...
Post je objavljen 22.04.2008. u 09:59 sati.