Tmurni teški oblaci kao da su se od nikuda stvorili i sobom donijeli umor u tijelo, maglicu pred oči i zijevajući izraz lica...čak kao nekakvu prigušenu bol u tijelu.
Pas je spavao kao top kraj mene izvaljenog u naslonjaču...da, borio sam se sa tom meteoropatijom i nisam želio maknuti iz zavaljenog položaja...nekako mi se činilo da se u tom položaju najbolje osjećam...
I ženica i beba su spavuckale...
Baš kao da nas je, onako grupno, utromila ova skokovita promjena vremena...
Rekli bi neki...pravo prevrtljivo proljeće...
A nakon kiše izašlo je sunce, kako to obično biva...
Bilo je vrijeme krenuti u šetnju...iako mi se teško bilo ustati iz zavaljenog položaja, nekako sam smogao snage pridići čašu vode ustima i tako osvježen krenuo na oblačenje uniforme za pasošetnju.
Pas je naravno bio u pozi čekamtegazdaidemo od trenutka kada sam se ja pokrenuo...kao da ujutro nije dva sata šetao bebu...ma dobro, znam ja da mali pas voli kada ide sa mnom u šetnju jer se onda ganjamo i jurimo i igramo i treniramo...ajmo pas...idemo...izleti mali pas za mnom iz stana kao ispaljen iz topa.
Na šetnici koju smo odabrali nije bilo ljudi...nešto malo...svi su se posakrivali od novih mogućih pljuskova. Ne znaju što propuštaju...kiša je iz viših slojeva spustila onaj svježi mirišljavi zrak i pribila uz pod svu prašinu i peludi od kojih inače otežano dišemo...pušikao je prohladni vjetrić koji kao da je bistrio glavu...a sunce je kristalno presijavalo svaku kap kiše uhvaćenu na nabujalu travu koja je sezala do mojih koljena...
A pas...a te sreće...a tog guštanja...jurne u visoku mokru travu i sasvim ga ne vidiš pa onda počne iskakati iz trave kao kakva antilopa...pa juriš do mene otresti mokru dlaku koja je natopljena kao da je pas plivao, a ne trčao kroz travu...pa njuškanje uz rijeku...pa zavlačenje u najskrovitije dijelove tog travnatog mora u kojima su vjerojatno sitni glodavci i voluharice izmilili pred kišom iz svojih skrovišta...pa vidiš samo kako se trava povija pred malim psom koji ne vadi njušku sa zemlje...uglavnom...baš opuštajuće i za mene i za psa...kad smo izašli iz travnatog mora pas je bio mokar od glave do pete, a ja sam bio mokar do koljena sa jezerima u cipelama...ali nam je zato osmijeh bio na licima...
Post je objavljen 22.04.2008. u 08:21 sati.