Možete li zamisliti da se na istom mjestu ukopavaju zemni ostaci stanovnika nekog kraja od neolita do danas. E, to Vam je Mratovo. Neolitska nekropola, danas groblje oko crkve Svetog Martina. Mala trbušasta pravilna uzvisina u sred visoravni nekad obrađenog plodnog polja vinograda. Sve to počelo mi je nešto značiti tek kada sam sahranila zemne ostatke roditelja na tom groblju u čijoj su neposrednoj blizini bili i rođeni.. U kršu i kamenjaru hrvatskih narodnih vladara nedaleko Visovca uz rijeku Krku.
A sad da bacimo jednu ojke što bi rekao pater Luka Rađa: "Oj, Promino, Promina ne bila, kad se sjetim uvijek si mi mila!"
ili jednu novovjeku: "Tu su moji didovi, davno sidro bacili, mene vezali!"
Živili!
Post je objavljen 22.04.2008. u 00:16 sati.